Sa 13 godina imao je prvu samostalnu izložbu u rodnom Rožaju. Nije ni slutio da će slikarstvo postati njegov način življenja, ali, nije mogao pobjeći od sudbine! Jer, vrlo brzo, slikarska platna, boje i kistovi postali su njegovo svakodnevno okruženje, a on vlasnik unikatnog, pamtljivog i prepoznatljivog slikarskog rukopisa.

Nakon osnovne, završio je Srednju likovnu školu "Petar Lubarda" na Cetinju, a diplomirao na Akademiji u Novom Pazaru u klasi profesora Mehmeda Slezovića. Selver Kadrović, otac kćerkice Ene i sina Alija, danas je jedan od najboljih umjetnika Crne Gore.

- Ne znam koliko je s pedagoške strane bilo pametno da u sedmom razredu osnovne škole otvorim izložbu, ali dogodila se, i nekako je odredila moj životni put. Svi su mislili da je to nešto dječije, a zapravo su doživjeli veliko iznenađenje. Izložbu je posjetio i rahmetli Hilmija Ćatović, jedan od najvećih intelektualaca bošnjačkog svijeta i umjetnosti uopšte. On je želio da direktno iz osnovne škole dođem na akademiju, da preskočim srednju školu, da budem u njegovoj klasi.

Dolazim iz patrijarhalne porodice i jako je bitno šta otac kaže, on je glava kuće. Babo je želio da idem redom, iz osnovne u srednju školu, pa tek onda na fakultet. Tako je i bilo. U srednjoj sam stekao osnovno znanje i vještinu, posebno crteža, jer mene danas, prije svega, prepoznaju kao dobrog crtača. A da bi bio dobar u slikarstvu ili grafici, moraš prvo biti dobar crtač. Na Akademiji u Novom Pazaru upoznao sam divne ljude poput Fehima Huskovića i Abaza Dizdarevića, koji su ostavili veliki utisak na mene, a to u nekim nijansama možete primjetiti i na mojim djelima - kazao je Kadrović.

Osim pomenutih profesora, Huskovića i Dizdarevića, na njegovo slikarstvo, jako puno utjecaja imala je i njegova porodica. Motivi zastupljeni na njegovim djelima pripadaju tradiciji Bošnjaka, zbog čega ga zovu čuvarom bošnjačke kulture i naslijeđa.

- Trudim se da budem taj čuvar, a želim i da vam objasnim zašto. Moram se vratiti u 17. stoljeće. Porijeklo moje porodice potiče od Kuča crnogorskih, koje su staro pleme, i jedan od braće Kuča se doselio u Rožaje. Najvjerovatnije je bio Alija, nije Ilija kako neki predstavljaju, jer je došao sa bratom Ramom i Husom. Od njega smo nastali Ganići, Bećiragići, Hadžići, Kadrovići... uglavnom staročaršijska porodica sa titulom aga.

Sa pomenutim porodicama, moja porodica je osnovala Rožaje. Bitan podatak je da je moj čukundjed dao u vakuf i napravio najstariju džamiju u Rožajima - Kučanska džamija. Još uvijek se klanja u njoj, ali, nadamo se da će je restaurirati i konzervativati, jer je u lošem stanju. Kao što vidite, bošnjačka tradicija je prisutna na mojim djelima jer sam odrastao uz te priče. Također, vrlo često slikam i svog pradjeda Mula Jakupa efendiju Kadrovića, iako nemam njegovu adekvatnu fotografiju. Slikam ga prema pričama koje slušam, on je na mojim djelima onakav kako ga ja doživljavam- pojasnio je Kadrović.

Kroz posljednji ciklus koji je uradio predstavio je bošnjačku narodnu, odnosno gradsku nošnju. Simbolično, nazvao ga je "Fermen".

- Fermen je zapravo dio graske bošnjačke nošnje. To je poput prsluka koji se ne zakopčava, a  protkan je zlatnim vezom. To je označavalo neki status  naroda. Izložbu sam prošle godine predstavio na glavnom gradskom trgu u Rožajama, koji se zove po mom pradjedu Mula Jakupu efendiji. Uvezao sam čitavu tu svoju priču sa svojim pradjedom, sa narodnom nošnjom, sa ljudima koji su bili tu prisutni, i ispunio svoju želju. Nakon Rožaja, izložbu ću u dopunjenom izdanju predstaviti u Podgorici- tvrdi Kadrović. 

Osim tradicionalnog,  praktikuje i angažirano slikarstvo. Kroz diplomsku izložbu "Rascjep" prikazao je stanje duha modernog čovjeka.

- Nazvao sam izložbu "Rascjep", jer to nije bilo klasično slikanje figure, već njeno psihološko tretiranje. Bilo je to umjetničko reagovanje na svijet oko mene. Taj sam ciklus izlagao u Baru i Pazaru, a onda su se neke plohe apstraktne pojavljivale, pa se polako figuracija miksala, pa sam izlagao "Rascjep 2" u Kavadarcima u Makedoniji, i u Prizrenu na Kosovu. Sarajevo je moja velika želja, i nadam se da ću uskoro imati priliku da se predstavim samostalnom izložbomOve godine, u okviru Internacionalne kolonije imat ću kolektivnu, ali, želja mi je samostalna - istakao je Kadrović. 

U Skoplju je povodom sjećanja na 11. juli i srebrenički genocid, u organizaciji Bošnjačkog vijeća u Makedoniji, na gradskom trgu, izveo umjetnički performans u znak sjećanja na žrtve.

- Naslikao sam nanu, cvijet Srebrenice, minare, nišan bijeli, simbolične motive koji podsjećaju na taj stravični zločin - prisjetio se Kadrović.

Kada ne slika, onda se bavi ugostiteljstvom, jer njegova porodica već 30 godina ima restoran u Rožajama, o čemu uglavnom brine on. Za sve što je postigao zahvalan je Bogu i porodici koja je uvijek uz njega.

- Mislim da svaki zdrav uspjeh vodi iz temelja porodice. Ako je zdrava porodica, ako je zdrav temelj, možeš da gradiš zgradu koliko hoćeš, a ako je klimav temelj, kraj priče. Ali, pored svih uspjeha koje sam postigao, najviše sam ponosan na to što sam ostvaren kao roditelj- zaključio je Kadrović.