Manji broj na vagi, odjeća koja ponovo pristaje i zadovoljstvo postignutim rezultatom.

Lijekovi i injekcije za mršavljenje posljednjih su godina postali jedna od najčešćih tema u razgovorima o pretilosti, a pažnju javnosti uglavnom su privlačili izgubljeni kilogrami, fotografije prije i poslije te iskustva ljudi koji su uz terapiju uspjeli smanjiti tjelesnu težinu.

Mnogo manje prostora posvećivalo se pitanju koje dolazi nakon toga: šta se događa kada se terapija prekine?

Lijekovi poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara promijenili su pristup liječenju pretilosti i pomogli brojnim ljudima da izgube značajan dio tjelesne težine.

Postoji još jedan lijek koji se koristi u loiječenju pretilnosti, ali niej toliko popularan kao ova tri. Riječ je o Galenikinom proizvodu Olire.

Olire sadrži liraglutid, lijek iz iste šire grupe kao semaglutid, odnosno agoniste GLP-1 receptora.

Djeluje na receptore koji učestvuju u regulaciji apetita, pojačava osjećaj sitosti i može pomoći u smanjenju unosa hrane.

Prema dostupnim informacijama o lijeku, namijenjen je i regulaciji tjelesne težine kod osoba koje ispunjavaju odgovarajuće medicinske kriterije.

Međutim, prestanak uzimanja ne znači da će postignuti rezultat ostati nepromijenjen.

Kod mnogih ljudi kilogrami se postepeno vraćaju, a razlog nije nužno nedostatak discipline ili povratak starim navikama.

Lijekovi za mršavljenje koji djeluju na hormone uključene u regulaciju apetita i šećera u krvi pomažu ljudima da lakše kontrolišu glad, duže osjećaju sitost i smanje unos hrane.

Semaglutid, aktivna supstanca u Ozempicu i Wegovyju, djeluje na GLP-1 receptore, dok tirzepatid, koji se nalazi u Mounjaru, djeluje na GIP i GLP-1 receptore, kao i liraglutid koji sadrži Olire.

Kada se terapija prekine, dio tih efekata postepeno slabi. Apetit se može pojačati, osjećaj sitosti više nije isti, a organizam može početi vraćati težinu izgubljenu tokom liječenja.

U tome važnu ulogu ima i biologija. Nakon značajnog gubitka kilograma tijelo se prilagođava novoj težini. Mogu se promijeniti signali gladi i sitosti, a organizam može trošiti manje energije nego ranije. Zbog toga održavanje izgubljene težine često predstavlja poseban izazov, čak i osobama koje nastavljaju paziti na prehranu i fizičku aktivnost.

Drugim riječima, povratak kilograma nakon prestanka terapije nije automatski dokaz da osoba nije dovoljno pokušavala. Pretilost je složeno, hronično stanje na koje utiču biologija, genetika, okruženje, prehrambene navike i drugi faktori.

Jedan od najpoznatijih dokaza o tome šta se događa nakon prestanka terapije dolazi iz istraživanja objavljenog 2022. godine u časopisu Diabetes, Obesity and Metabolism.

Istraživači su pratili šta se događa s tjelesnom težinom nakon prekida liječenja semaglutidom.

U studiji su učesnici tokom 68 sedmica primali semaglutid u dozi od 2,4 miligrama sedmično, uz savjetovanje o prehrani i fizičkoj aktivnosti. U prosjeku su izgubili 17,3 posto početne tjelesne težine. Međutim, godinu nakon prestanka terapije vratili su približno dvije trećine izgubljenih kilograma.

Istraživači su zabilježili i da su se neki pokazatelji kardiometaboličkog zdravlja, koji su se tokom liječenja poboljšali, počeli vraćati prema početnim vrijednostima.

Važno je naglasiti da prosjek ne opisuje iskustvo svake osobe. Neki ljudi vrate veći dio izgubljene težine, drugi manji, a rezultati zavise od niza individualnih faktora.

Sličan obrazac zabilježen je i u istraživanju SURMOUNT-4, koje je ispitivalo tirzepatid.

Nakon početnog perioda liječenja, učesnici koji su prešli na placebo u narednoj fazi u prosjeku su počeli vraćati težinu, dok su oni koji su nastavili primati lijek uglavnom nastavili održavati ili dodatno smanjivati tjelesnu težinu.

Ovi rezultati ukazuju na važnu činjenicu: kod mnogih ljudi terapija ne djeluje samo kao kratkoročna pomoć za gubitak kilograma. Ona može biti dio dugoročnog liječenja hroničnog stanja.

Ne postoji univerzalan odgovor. Trajanje terapije zavisi od zdravstvenog stanja, postignutih rezultata, nuspojava, drugih lijekova koje osoba koristi i procjene ljekara.

Kod nekih ljudi dugoročno liječenje može biti opravdano, dok se kod drugih plan može mijenjati zavisno od odgovora na terapiju i individualnih okolnosti. Odluku o prekidu ili promjeni liječenja treba donijeti s ljekarom, uz dogovor o tome kako pratiti tjelesnu težinu, apetit i druge zdravstvene pokazatelje.

Važno je i razlikovati lijekove prema njihovoj namjeni. Ozempic se prvenstveno koristi za liječenje dijabetesa tipa 2, dok je Wegovy namijenjen kontroli tjelesne težine kod osoba koje ispunjavaju kriterije.

Mounjaro sadrži tirzepatid, a odobrene indikacije zavise od zemlje i konkretnog proizvoda. Ovi lijekovi nisu međusobno potpuno zamjenjivi i ne treba ih koristiti bez medicinskog nadzora.

Može, ali to nije jednako jednostavno za svakoga. Prekid terapije ne mora značiti da će se svi izgubljeni kilogrami vratiti, ali je korisno unaprijed napraviti plan za period nakon prestanka liječenja.

Redovni obroci, prehrana koja osigurava dovoljno proteina i vlakana, fizička aktivnost prilagođena mogućnostima, kvalitetan san i praćenje promjena apetita mogu pomoći u održavanju rezultata.

Za neke osobe korisna može biti i podrška nutricioniste ili drugog stručnjaka.

Ipak, promjene životnih navika ne mogu kod svih u potpunosti nadoknaditi biološke efekte koji su se tokom terapije kontrolisali lijekom. Ako se glad izrazito pojača ili težina počne kontinuirano rasti, važno je razgovarati s ljekarom, a ne problem posmatrati isključivo kao pitanje volje.

Ne preporučuje se samostalno mijenjanje doze, produžavanje intervala između injekcija ili ponovno započinjanje terapije bez stručnog savjeta.

U javnosti se uspjeh lijekova za mršavljenje često svodi na broj na vagi. Međutim, liječenje pretilosti ima mnogo širi cilj -  poboljšanje zdravlja, smanjenje rizika od komplikacija i lakše svakodnevno funkcionisanje.

Zato je važno da se razgovor o ovim lijekovima ne završava fotografijama prije i poslije. Jednako važno pitanje jeste kako dugoročno održati rezultate, šta očekivati nakon prekida terapije i kakav plan liječenja odgovara konkretnoj osobi.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da se nakon prestanka uzimanja lijekova za mršavljenje kod mnogih ljudi vraća dio izgubljene težine. To ne znači da terapija nije bila uspješna, nego da je održavanje rezultata zaseban izazov koji zahtijeva planiranje, praćenje i individualan pristup.