S dolaskom ljeta svake se godine ponavlja ista situacija. Dok jedni već nakon nekoliko dana na moru dobiju preplanuli ten, drugi se bore s crvenilom i opekotinama od sunca.

Nerijetko se čuje i komentar kako neko "jednostavno ne može potamniti" ili kako je neko drugi "rođen za sunce".

Iako se na prvi pogled čini da je riječ o sreći ili navici sunčanja, odgovor se zapravo krije u biologiji naše kože.

Ključnu ulogu u tome igra melanin, pigment koji određuje boju kože, kose i očiju, ali i način na koji naša koža reaguje na UV zrake.

Melanin je prirodni pigment koji proizvode ćelije kože poznate kao melanociti. Njegova glavna funkcija nije estetska, nego zaštitna.

Kada je koža izložena UV zrakama, melanociti počinju proizvoditi više melanina kako bi zaštitili ćelije od oštećenja.

Upravo zato tamnjenje kože zapravo predstavlja odbrambeni mehanizam organizma. Preplanuli ten nije znak da je koža zdravija, nego pokazatelj da se pokušava zaštititi od sunčevog zračenja.

Zapravo, tamnjenje kože (kao i crvenjenje) naprosto je znak stresa i svojevrsne upale tijela (a to sve mogu umanjiti kreme za sunčanje). Što osoba prirodno proizvodi više melanina, to će njena koža imati veću sposobnost tamnjenja i manju sklonost opekotinama.

Ljudi koji prirodno imaju tamniju put obično imaju veću količinu melanina u koži. Kada su izloženi suncu, njihova koža relativno brzo pojačava proizvodnju pigmenta i stvara preplanuli ten.

To ne znači da su oni zaštićeni od UV oštećenja, iako njihova koža ima efikasniji prirodni odbrambeni mehanizam.

Kod njih se često dešava da će prije potamniti nego pocrvenjeti, zbog čega mnogi imaju osjećaj da se "nikada ne mogu opeći". U stvarnosti, UV oštećenja nastaju jednako i kod tamnije kože, samo su vizuelno manje vidljiva.

Osobe vrlo svijetle puti, posebno one sa svijetlim očima i prirodno plavom ili crvenom kosom, imaju znatno manje melanina. Njihova koža teže stvara pigmentnu zaštitu, pa UV zrake brže uzrokuju upalu i oštećenje kože. Rezultat je crvenilo, osjećaj pečenja i klasične opekotine od sunca.

Zbog toga neki ljudi mogu provesti cijelo ljeto na plaži, a da nikada ne razviju intenzivnu preplanulost. Njihova genetika jednostavno ne omogućava stvaranje velikih količina melanina.

Dermatolozi često koriste Fitzpatrickovu klasifikaciju kože koja ljude dijeli prema reakciji na sunce. Neki fototipovi gotovo uvijek izgore jer zapravo nemaju niti kapaciteta potamniti, dok drugi lako razvijaju preplanuli ten.

Na to utiču geni koje smo naslijedili od roditelja, a posebno geni povezani s proizvodnjom melanina.

Zato ne postoji univerzalna metoda koja će nekoga ko prirodno crveni pretvoriti u osobu koja lako tamni. Dodaci prehrani, posebna ishrana ili određeni proizvodi mogu pružiti podršku koži, ali ne mogu promijeniti osnovnu genetiku. 

Jedan od najčešćih mitova jeste da se koža može navići na sunce. Istina je da postepeno izlaganje suncu može smanjiti rizik od opekotina jer se melanin stvara postepeno, ali ne može promijeniti genetske mogućnosti kože.

Drugim riječima, ako ste cijeli život među onima koji prvo pocrvene pa tek onda eventualno dobiju malo boje, vrlo je vjerovatno da će tako ostati i dalje.

I zato možda najvažnija stvar koju treba zapamtiti nije kako postići tamniji ten, nego kako zaštititi kožu. Jer bez obzira na sve faktore, UV zrake djeluju na sve tipove kože. Razlika je samo u tome koliko brzo vidimo njihove posljedice.