Dugogodišnje veze rijetko završavaju zato što je ljubav nestala.

Češći razlog je što se partneri s vremenom prestanu primjećivati i zaborave komunicirati o svojim potrebama.

No dvije jednostavne vježbe, utemeljene na psihološkim istraživanjima, mogu pomoći u rješavanju tog problema.

Prva vježba, koju u članku za Psychology Today predstavlja Gina Vild, bivša menadžerica na Medicinskom fakultetu Harvard, potječe iz knjige dr. Judith Sills.

Prema njoj, svaki partner treba za sebe sastaviti dva popisa: jedan s deset osobina koje ga čine poželjnim partnerom, a drugi s deset koje suprotnoj strani otežavaju život. Upravo je drugi popis ključan dio vježbe.

Ovaj zadatak potiče ono što parovi rijetko čine svojevoljno: usmjerava fokus na vlastito ponašanje. Istraživanje objavljeno u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin pokazalo je da ljudi koji su svjesni vlastitih nedostataka lakše prihvaćaju partnerove.

Psiholozi to nazivaju suosjećanjem prema sebi, a ono je direktno povezano s velikodušnošću u vezi. Slično tome, studija iz časopisa The Journal of Positive Psychology otkrila je da su skromniji pojedinci procijenjeni kao privlačniji. U stabilnim vezama, percipirana skromnost partnera povećava spremnost na oprost.

Druga vježba mijenja perspektivu. Svaki partner treba navesti deset stvari koje želi od onog drugog. Vild opisuje kako je ona brzo sastavila svoju ambicioznu "emocionalnu listu želja", dok je njezin suprug imao samo dvije stavke: da povremeno nahrani psa i da gasi svjetla. Ta razlika u očekivanjima bila je, kaže, prosvjetljujuća.

Terapeuti za veze objašnjavaju da se ovom vježbom gradi "percipirana responzivnost partnera". To je osjećaj da vas partner razumije i da mu je dovoljno stalo da nešto poduzme. Istraživanja dosljedno povezuju taj osjećaj s većom intimnošću, zadovoljstvom u vezi, pa i fizičkom bliskošću. No, do toga ne može doći ako potrebe ostanu neizrečene.

Ove dvije vježbe su učinkovite jer rješavaju isti problem iz različitih smjerova. Prva smanjuje ego koji nas tjera u obrambeni stav oko vlastitih pogrešaka. Druga se bavi situacijama u kojima pretpostavljamo da su naše potrebe očite ili da tražimo previše.

Za njih su dovoljni samo papir, olovka i malo spremnosti na nelagodu. Nije potreban terapeut, odlazak na skupe radionice ni priručnik za samopomoć. Vaš partner ne može čitati misli i nerealno je očekivati da će sve sam "shvatiti". Pravi problem često leži u tome što niko ne želi prvi otvoreno progovoriti.