Ličnost Ćire Blaževića inspirirala je Filipovića za monodramu "Ćiro" koja je oduševila publiku širom regiona. Kroz monodramu, publici je dao uvid u svoj doživljaj duhovitog, osebujnog i neponovljivog fudbalskog trenera kakav je bio Ćiro.
A povodom Ćirine smrti Filipović je napisao:
- Lafe moj, znali smo da igraš sudijsku nadoknadu, ali sam se nekako nadao, poznavajući te dobro, da "Veliki sudac" neće svirati kraj još dugo, dugo… 25 godina smo bili dio života jedan drugome i bio si uvijek radost, optimizam, energija, osmijeh… "Nismo mi samo prijatelji, mi smo rod! Ja sam ti, bolan, amidža, zvijezdo moja!", tako si govorio, a baš i bijasmo kao strikan i nećak. Čudesna su ta mala mjesta kao Dolac kraj Travnika koji podari svijetu i nobelovca i "trenera svih trenera" - napisao je Filipović ispod fotografije koju je podijelio na Instagramu te dodao:
View this post on Instagram
"Onaj Mourinho, da se kao ja rodio u Travniku, taj do Vakufa ne bi dobacio! Donjeg!". Kada si rezimirao svoj život, uvijek si naglašavo da je bio težak, prepun muke, tragedija, suza, gubitaka, ali svijet te doživljavao kao čisti, gorski potok, a koliko sam tvojih iskrenih suza vidio… Poklonio sam ti predstavu o tom istom životu, tvom, jedinstvenom i teško ponovljivom. Spomenik za života. I još mi odzvanja tvoj šapat: "Hvala ti, sine, što si me za života učinio besmrtnim". Kada se bude snimao film o tebi, to će biti najduži naslov u historiji kinematografije "Gospodin, mangup, šarmer…" ili samo "Ćiro", jer takva dvojica ne postoje. Trudim se izbjeći patetiku na ovim poligonima za opraštanja od društvenih mreža jer ja se ne opraštam, tu si, bit ćeš tu, uz kafu kod "Charlieja" i dalje ću čekati da naiđeš pa da smijeh odzvanja Gajevom i da pričamo o svemu što volimo, o fudbalu, Bosni, Hrvatskoj, Travniku, Zenici, Zagrebu… Mogli su te voljeti ili ne voljeti, ali niko nije mogao biti ravnodušan prema tebi, ja sam te baš volio. I dobit ćeš svoju "Ulicu klupa Miroslava Blaževića" koju sam zamislio, gdje će se mladi ljubakati, penzioneri igrati šah i "tabirit" politiku, neki turist "ubiti oko", a tebi je klupa bila život… I igrat ću našu predstavu "Ćiro" dok trajem i svaki aplauz bit će aplauz tebi, a zastor ne zatvaramo nikada… Tvoj Tarik".
Rečenice Ćire Blaževića se citiraju, a njegovo slavno "sine moj" dalo mu je neizbrisiv lični pečat. Preminuo je nakon duge bitke s teškom bolesti – dan prije 88. rođendana.