Elvidin Edo Krilić, jedan od najboljih regionalnih harmonikaša, kompozitor i pedagog, a koji živi i radi u Austriji, novogodišnje praznike je proveo u rodnom Sarajevu.

To je bila prilika za susret i druženje sa dragim prijateljima i porodicom.

- Novogodišnji praznici su period kada zaista želim da budem u mom rodnom gradu jer Sarajevo ima svoju prepoznatljivu, dobru i pozitivnu atmosferu kada se dočekuje Nova godina. Vrijeme u Sarajevu provodim uglavnom sa majkom, sestrom, suprugom i mojim mnogobrojnim, dragim prijateljima. Jedan od mojih prijatelja je i Šuki Planjanin, koji je nastupao u jednom sarajevskom lokalu 31. decembra, gdje smo zajedno dočekali Novu godinu – govori Krilić na početku razgovora za Faktor.

Kazao je i na koji način je još, nažalost, aktuelna pandemija utjecala na njegov rad.

- Pandemija je, kao što znamo, poremetila život cijele planete, pa tako i život kulturnih radnika. Više koncerata na kojima sam trebao nastupati sa mojim muzičkim sastavom "Salon Balkan" je otkazano. U Austriji, gdje živim i radim kao muzički pedagog, imali smo već nekoliko generalnih obustava svih djelatnosti. U tom tzv. lockdownu nastava u školama se odvija online, pa tako i u muzičkim školama, što je prilično naporno kako učeniku, tako i pedagogu jer se muzika ispravno može podučavati samo face to face – pojašnjava naš maestro na harmonici.

Edo ima puno ideja za nove muzičke projekte. Želi da načini drugu zbirku sevdalinki jer smatra da je to izuzetno važno za očuvanje naše tradicije, koja je u posljednje vrijeme izložena sve većem skrnavljenju.

- Želim isto tako da uradim notne zapise autorskih kompozicija koje sam komponovao prošlih godina, a koje su balkanskog karaktera. Puno vremena provodim u mom tonskom studiju, gdje često nastaju nove produkcije, koje se odmah po završetku lansiraju u eter i koje su dostupne slušaocima. To često budu i neke starije-novokomponovane pjesme (coveri) snimljene sa vokalnim solistima, koje su postale evergrini u narodnoj muzici, a koje su vrijedne pažnje, a ne da odu u zaborav. Ono što je karakteristično za moj rad u tonskom studiju je to što nastojim da zadržim što prirodniji zvuk, gdje sviraju živi muzičari, a ne kompjuter. To su projekti koji se rade i koji su u planu da se rade – nastavlja Krilić.

Muzika je utkana u genetski kod porodice Krilić. Edina supruga Dina je vrsna violinistkinja, sin je profesor kontrabasa i bas gitare, a kćerka se također bavi muzikom, ali ne u istoj mjeri kao i ostali članovi porodice.

- Ja sam u kontaktu sa muzikom od kada znam za sebe i njom se, vjerovali ili ne, bavim 24 sata dnevno. Muzika je meni ne samo profesija, već i ljubav, strast, hobi, radost, tuga... – ističe vrsni harmonikaš.

U bogatoj karijeri Krilić je napisao nekoliko autorskih knjiga, ostvario brojne značajne saradnje, imao nastupe širom Evrope... Svaki uspjeh, kaže, ima neku svoju određenu težinu i dimenziju.

- Mislim da sam dosta uradio na polju naše tradicionalne muzike i zadovoljan sam tim uspjehom. Kada su u pitanju moje autorske kompozicije, a riječ je o prvoj knjizi, tu sam, također, ispunio svoj cilj, a on je bio da se moja knjiga nađe širom planete, od Japana preko Australije pa do Amerike, tako da sam zadovoljan i sa tim. U mojoj karijeri je bilo bezbroj velikih i značajnih nastupa u prestižnim dvoranama širom Zapadne Evrope, gdje se svira pred auditorijem koji se vrlo dobro razumije u umjetnost, što je jedna velika odgovornost, čast i priznanje za umjetnika koji na takvim mjestima svira, tako da su to sve uspjesi sa kojima mogu biti zadovoljan i sretan – zaključuje na kraju razgovora Krilić.