Esad Purić poznatiji kao Esso Beštija, pjesnik i pjevač, u našoj zemlji prepoznatljiv je po duetu sa Mladenom Vojičićem Tifom "Sve su to samo žene", ali i pjesmama "Mostarka", "Gdje ćeš za godinu Novu", "Beštija"...  

Esso je bio i ostao jedinstvena pojava na našoj estradi. Sa obaveznom maramom ili kačketom na glavi, doimao se kao narodski čovjek, a njegova muzika bila je negdje na pola puta između folka i rocka. Posljednju deceniju Purić živi i radi u dalekoj Americi koja je, kako kaže, ispunila njegova očekivanja.

- Izabrao sam Ameriku zbog mirnog starenja na suncu. Meni je ovdje odlično. Država je sređena i zavisim od svog rada. Niko te neće izraditi za tvoje djelo i nema korupcije i drugih sranja po kojima je Bosna poznata. Nema privilegovanih i isključivo se vrednuje rad, pa bujrum. Iskren da budem, odgovara mi život bez lažnog publiciteta, a ne ustručavam se poslova u firmama, i da živim na zemlji ali pune duše kad je muzika u pitanju. I, naravno, da ne brukam esnaf. Polako idem prema penziji, ali sam još dalje u kreativnoj i pjevačkoj formi. Sada sam u fazi kad pjevam, pišem i radim, kad želim, kome želim, gdje želim, i to je ono što me ispunjava. Ne moram ništa na silu, jer sam se namorao i previše do sada – kaže za Faktor Esso Beštija.

Živi i radi u Cleareateru na Floridi, a, kako kaže, njegov primarni posao je ozvučavanje koncerata pjevača sa područja Balkana.

- Teško mogu zamisliti život bez muzike. Ona mi je puno dala. To je moja velika ljubav. U Americi sam rijedak čovjek sa Balkana koji uživa status "umjetnika" i član je AFM (American Federation Musicians), najvećeg sindikata umjetnika Amerike i Kanade – nastavlja Purić.

Iako mu je lijepo preko okeana, priznaje da je sve njegovo u Sarajevu.

- Tamo su mi djeca, unuci... Još koju godinu da dobijem penziju i polako pakujem kofere za Bosnu. U životu sam imao nekoliko žena, ali moram priznati da nisam dobar muž. Muž je zanimanje, a ja nisam dobar u tome. Ja sam slobodna, umjetnička duša. Trenutno soliram duže vrijeme, dok ne naiđe "luđakinja" ljepša od slobode – konstatuje Esso na kraju razgovora.