Hanka Paldum lijepo provodi posljednje dane mjeseca ramazana i s radošću se priprema za dolazeći Bajram. Protekli period je bio pun izazova za sve ljude širom planete, ali je najradosniji gost svih vjernika muslimana pomogao da se skrenu misli od ružnih stvari i vijesti, te sačuva zdrav razum.

Kako kaže naša diva sevdaha, ovaj ramazan je bio i pomalo tužan jer nije bila u mogućnosti da se sa porodicom i prijateljima okuplja oko iftarske večere.

- Ramazan je došao u jako ružno vrijeme, ali da ga nije bilo, ko zna kako bismo sve ovo podnijeli. Kad je čovjek u ramazanu, okupiran je važnijim mislima od razmišljanja o koronavirusu, zavjerama... Lakše se sve podnosilo. Od kako je svijeta i vijeka, ovako se nešto nije desilo. Ispočetka je bio taj policijski sat i ljudi mi nisu smjeli dolaziti, a kasnije je pomjeren od 22 sata. Ipak, i tada je sve bilo navrat-nanos, bez ćeifa i nijeta, onako da se čovjek lijepo osjeti i doživi ramazan, da uživa u njemu. Sve smo mi sebi priuštili i ništa nam nije falilo, ali jednostavno smo bili na neki način osakaćeni, time što nismo normalno mogli da odemo u džamiju na teraviju, da nam gosti dođu na iftar, da mi odemo nekome i posijelimo. To nam je jedino falilo. Ostalo je sve išlo svojim tokom - kaže za Faktor Hanka Paldum.

Dodaje kako je kasnije tokom mjeseca, kad su mjere ublažene, kuhala iftare i nosila ih djeci i unucima.

- Spremala sam sve što i svake godine spremam, što svi vole i što se uglavnom i sprema za iftare. Naša fina bosanska jela i specijalitete, ono što se kaže, da se može malo umočiti, da nije suho i previše slano, a opet delicije da nisu previše slatke, da je sve umjereno. Ramazan i postoji da čovjek napravi taj balans između zdravlja i hrane, da ne pretjeruje ni u čemu. Od slatkog je važno da ima voća na trpezi, a pravili su se i kadaif, hurmašice, halva... Sve sam to pripremala, ali to stoji i malo ko ih jede jer slabo se jelo uz ramazan - iskrena je pjevačica.

Bajram će tradicionalno dočekati u krugu svojih najbližih.

- Sretna sam što su ove mjere malo popustili. Život nam je bio stao i jedva čekam da malo hodam, da kupujem, da se viđam i sastajem sa prijateljima, da jednostavno život krene - priželjkuje Paldum.

Prisjetila se i jedne proslave Bajrama iz djetinjstva koja joj se urezala u pamćenje i o kojoj često govori porodici i prijateljima.

- Bila sam još djevojčica, a bilo je vrijeme pred Bajram. Moja majka je bila pripremila materijale da nam šije haljine za praznik. Međutim, nešto je se desilo i ona je otišla u bolnicu u Foči jer smo tada živjeli u Čajniču. I tada nas je naša komšinica, odnosno tada podstanarka, pravoslavka Kristina koja je sa mužem i djecom živjela u našoj kući, odvela kod šnajderice Džemile i sašila nam je te haljinice. Mi smo, ko djeca, plakali jer smo razmišljali kako ćemo dočekati Bajram. a da nemamo haljinice i da se ne ponovimo - sjeća se naša diva sevdaha.