U intervjuu za Faktor Henda je govorio o novom spotu, pjesmama, muzičkoj sceni, zašto još dugo neće pjevati u Sarajevu...

Prije nekoliko dana objavili ste novu pjesmu "Ostarit ću". Kako ste zadovoljni prvim reakcijama publike?

Reakcije na spot i pjesmu "Ostarit ću" su dobre i, rekao bih, iskrene. Izgleda da je pjesma dirnula kako mlađe tako i one starije jer kad smo mladi, mislimo da će nas draga čekati cijeli život, a kad ostarimo, shvatimo da neće. Svi mi negdje imamo neke svoje skrivene neostvarene ili neuzvraćene ljubavi za kojim čeznemo i tiho patimo.

Kakve su reakcije kolega muzičara i pjevača?

Uglavom hvale sve u paketu i pjesmu i spot, s obzirom na to da ja to sve radim sam. Te reakcije otprilike oslikava poruka koju mi je poslije objavljivanja poslao vrstan autor, aranžer i gitarista Mišo Bolero: Odlično napraviš, čovjek sam sebe najbolje poznaje. Ova je mala slatka baš. Tvoja unuka. Ova produkcija je skroz dobra za ono šta trebaš. Vokal... Prepoznatljivo i jednostavno, aranžmanski... A to je to. Prioritet je tekst, ambijent i vokal... U svakom slučaju "hendovski". I komentar legendarnog Jana Berana. "Konačno nešto normalno, bravo Henda". Svi danas nekako nastojimo biti samo normalni, nažalost.

Da li koristite društvene mreže? Šta mislite o Facebooku, Instagramu, TikToku...

Dugo sam se opirao korištenju društvenih mreža jer one velikim dijelom ubijaju našu dušu, a i tijelo. Ljudi se sve manje druže, samo sjede ili leže i kljukaju se milionima informacija. Dovoljno je objaviti bilo šta pa da onda krenu "komentari" do iznemoglosti. Tako čovjek gubi sebe. Često i bespovratno. Postaješ ovisnik. Naravno da niko nije imun na to. Moraš to proći, pa skontati da to nije za tebe. Ja radije uzmem gitaru i sviram. Društvene mreže imaju i dobrih strana. Mogućnost predstavljanja svojih radova kako prijateljima tako i potencijalnoj publici. Ja imam samo svoj YT kanal gdje sam postavio većinu svojih audio i videoradova, kao i sve moje albume koje sam do sada objavio. Imam i FB profil na koji objavim sve ono što želim podijeliti sa prijateljima, bilo da je to pjesma, spot ili nešto sasvim drugo. I to je to.

Možete li uporediti muzičku scenu nekada i sada?

Muzička scena danas kao da i ne postoji. Ostala je samo scena bez muzike. Dokaz tome je i ova nedavno održana priredba MAC u Beogradu. Razlog je jednostavan. Kada danas autor ima ideju da pravi muziku, pjesmu, on prvo razradi finansije, koje bi eventualno ta njegova muzika, bez obzira na žanr, njemu mogla donijeti love, pa tek onda sastavlja muzičke lončiće. Ili ove umjetne inteligencije (AI), tačnije aplikacije koje ti same prave pjesme, ti samo zadaš temu, npr: "Otišo si, sarme probo nisi.." i eto pjesme. Ta AI inteligencija jeste "pametna", ali meni je, da budem iskren, to van svake pameti. Bar što se tiče muzike. Nekad je sve to bilo potpuno obrnuto. Ili, još bolje, praveći pjesme nisi ni pomišljao da ćeš od te muzike još i zarađivati, nego je to bio samo način života. Pjesme su se pravile i nastajale iz ljubavi, drugarstva... Zato te pjesme opstaju i danas i slušat će se vječno, jer imaju dušu i miris tih lijepih vremena.

Možemo li uskoro očekivati Vaš nastup u Sarajevu?

Nažalost, to je na dugom štapu. Trebao bih mijenjati sebe, a to niti mogu niti želim. Za mene je ovo sve igra, nešto što voliš raditi, nikako biznis. Još davne 1984. godine, poslije mog trećeg albuma "Gdje si, dušo, gdje si, rano", pripremali smo moj veliki koncert u Skenderiji. Pjesma je bila veliki jugoslovenski hit, a isto tako veliki umjetnik Asim Merdanović je svojom rukom nactao plakat dimenzija 6 x 8 metara. Nije bilo plotera. Organizator je očekivao punu Skenderiju, a ja sam se, samo dan prije potpisivanja ugovora, tadašnjem direktoru Skenderije Salki Hasanefendiću izvinio i odustao od svega. Jednostavno me sve to povuklo u nešto što ja nisam želio raditi. I tako je to kod mene ostalo i dan-danas. I sad mislim da nisam pogriješio i da je nekako dosadno trošiti život, gomilati pare svirajući i pjevajući stalno jedne te iste pjesme i vičući: Hajmo svi, ruke gore. Ima puno ljepših stvari u životu.

S kim od kolega najčešće popijete kafu?

Sa rođakom Sejom Avdićem, Mujom Behmenom, često sam kod Marina Meštrovića, sa Mišom Bolerom, Almirom Ajanovićem. S drugim kolegama, koji su, nažalost, rasuti po bijelom svijetu, "pijem kafu" preko Vibera ili Skypea.

Ko je prema Vašem mišljenju najveća muzička zvijezda na Balkanu?

Za mene je najveći na svijetu Bruce Springsteen, pa samim tim i na Balkanu. Bossu sam posvetio i pjesmu "Pusti ploču Brusa Springsteena" koja se nalazi na mom sedmom albumu "Umoran od snova".

Slike mu je radio i legendarni Kemal Hadžić

Uz muziku, Vaše velike ljubavi su fotografija i košarka. Pratite li posljednje utakmice KK Bosna koja pruža sve bolje partije?

Imao sam sreću raditi sa najvećim fotografima toga vremena. Za moj prvi singl i press materijal fotografiju je radio Dragan Stefanović, za prvi i drugi album Tone Stojko, za treći i četvrti Asim Merdanović, a za sljedeća četiri albuma legendarni Kemal Hadžić. Nešto sam sigurno, uz talenat, i naučio od tih velikih ljudi i majstora. Gledao sam sinoć utakmicu kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u košarci i Svetislava Pešića Karija na klupi i prisjetio se dana kada smo zajedno sa Prajom Dalipagićem bili u Partizanu na pripremama i odmah prokopao po starim fotografijama. Davno je to bilo. Poslije smo igrali jedan protiv drugoga u majstorici za ulazak u Prvu ligu. Bosna je ušla, a mi smo išli na doigravanje u Sombor, pa smo i mi iste godine ušli u taj najviši rang takmičenja. Poslije je Bosna osvojila Evropu. Tu joj je i danas mjesto. I nije dovoljan samo entuzijazam kao nekada, nego je država ta koja treba stati iza kluba koji nosi njeno ime. Tu je i design i videoprodukcija kojom se dugo bavim.

Kakva je danas sarajevska raja?

Ona "moja" sarajevska raja više ne postoji. Rat je sve razvalio, pa i sarajevsku raju. Imam jednu pjesmu "Zbog čega, Bože" koju sam napisao 1993. godine, a koja govori o tome: Zbog čega sad umire grad, zbog čega ja više ne sanjam i zašto dragom ulicom poznata lica ne viđam. Već te godine je počela polako nestajati ta naša sarajevska raja. Naravno da i danas u Sarajevu postoji razna "raja", ali sigurno je samo da nisu sarajevska.

Pratite li političku situaciju u BiH?

Joj, nemoj samo to...

Brojni muzičari, pjevači, sportisti su se okušali u politici. Jeste li imali takvih ponuda?

Ma kakvi, nikada. Jedino kad bih preko noći postao neki moćni baja, sa čarobnim štapićem, pa da mogu sve okrenuti iz ovog ponora ka blagostanju.