Novka Trklja iz Bileće se može činiti kao svaka obična sedamdesetpetogodišnjakinja, no ova baka je po mnogo čemu jedinstvena na području Hercegovine.

Vlasnica je najstarije kafane "Uskok" u ovom dijelu BiH, gdje s osmjehom nakon 54 godine i dan-danas dočekuje goste iz svih krajeva naše zemlje, ali i iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore...Vrijedno i predano radi od njene sedamnaeste godine, godišnji odmor nikada nije koristila, a o penziji ne razmišlja.

Kako nam govori na početku razgovora, pandemija koronavirusa se osjeti na području Hercegovine, pa i u njenom kraju, a ona u radu poštuje preporuke nadležnih. 

- Iz ličnih razloga se pridržavam pravila. Kupila sam rastvor za dezinfekciju, pa poprskam i po stolovima i po namještaju, ruke se redovno peru i dezinfikuju, a onda sebi isperem grlo i dušu rakijom koju volim popiti. Do sada se nisam bojala korone, ali evo sada je ima na sve strane. U Trebinju, Mostaru gdje imamo prijatelje koji su se o jadu zabavili, iz Foče zovu, i tamo puno bolesnih, u Bileći evo haos. Tek sada sam ozbiljno shvatila sve, neki jadi imaju, a šta je, ne znam – govori Novka Trklja.

Njena svekrva je kafanu "Uskok" otvorila 1. juna 1966. godine, a Novka vodi posao od 1973, mada je i prije radila u njoj. Pedeset četiri godine rada je proslavila 1. juna ove godine. Tokom tih godina dolazili su joj novinari iz cijele BiH, želeći upoznati harizmatičnu baku i napraviti priču o njoj.

- Bilo je ponuda da snimim i dokumentarni film. Dolazili su ljudi iz Srbije i iz Sarajeva, pitali da se dogovorimo da nešto snimimo. Ja pitam ovog jednog: "Bolan šta ti je, šta si me se dokopo, pusti me više". Velim, šta vam je tu interesantno, baba neka i neka stara kafana, pustite me života ti. Svratio taj novinar iz Banje Luke i kaže mi da ne zna ima li jedan ili dva slučaja u cijeloj BiH da ljudi rade tolike godine u krugu porodice otkad su počeli i da nikome nije izdavano. Ja velim da jeste tako, a on mi kaže raspitivao se nadalje i niko, ni od Srba, Bošnjaka ni Hrvata mu nikada ništa negativno nije rekao za našu kafanu i nas. Svi su rekli da su tu svraćali, a nikada nisu doživjeli nešto nepošteno. Kaže mi da mu je zbog toga još više stalo da snimi - nastavlja Trklja.

Novka Trklja (direkt-portal.com)


Na pitanje do kada će dočekivati i služiti goste u svojoj poznatoj kafani, odgovara da ne zna.

- Ne znam ni hoću li do ujutro, vjeruj mi. Prijavljena sam, ali mi je više dokundisalo, vjerujte mi da ovo što radim nije za mene, svjesna sam toga, niti sam ja za ovoga. Imam nasljednike, ali neće niko, kažu mi: "Bježi, nosi đavo tebe i kafanu". Imam sina Zorana koji je studirao u Novom Sadu i ostao je tamo da živi, a kćerka Olivera je završila ekonomiju i radi, ona ima još godinu pred penziju. Kćerka hoće u penziju, ima još da napuni četrdeset godina staža, ali kaže: "Nosi mi kafanu, nemoj mi je spominjati". Kao djecu ih je to ubilo, bilo je dosta posla. U vrijeme Jugoslavije sam radila od jutra do sjutra, a mi smo tradicionalno familijarno radili, znaju to mnogi. Imam dvoje unučadi, ali..., ma kakvi da oni rade ovdje, kad neće djeca, a kamoli unučadi - iskrena je vrijedna starica.

Tokom 54 godine rada u njenu kafanu su svraćali mnogi, pa i oni poznatiji, no Novka posebno voli i poštuje radnike poput nje.

- Pod broj jedan je špedicija, mnogo cijenim te ljude, vozače koji su puno prošli. Nekad je bilo: "Hajde, šoferčina, šta", ali ti su ljudi prolazili cijelu Evropu unakrsno, i tamo i ovamo. Devedeset pet posto njih su bili gosti, svraćali su Slovenci, Hrvati, Makedonci... I danas primim pozdrave od mnogo tih ljudi koji su nekad svraćali - kaže na kraju Trklja.