Jer, ona spaja sve svoje strasti, ma koliko god one bile slične ili sušte suprotnosti, i stvara nešto svoje. Još kao mala pokazivala je interes za više oblasti. U ranom djetinjstvu govorila je engleski i njemački. Studirala je Grafičko inženjerstvo na Tehnološkom fakultetu u Banjoj Luci i uporedo radila kao grafička dizajnerica za nekoliko kompanija, organizacija, ali i kao freelancerka.

Kreativnost je oduvijek imala važnu ulogu u njenom životu, zbog čega je još u srednjoj školi počela slikati i izlagati svoje radove na izložbama. Posljednjih nekoliko godina dizajnira umjetničke postere s ciljem da podigne svijest o društvenim problemima.

Sa željom da ostavi trag i pozitivan utjecaj u društvu, Vildana je bila aktivno uključena u nekoliko nevladinih organizacija. Koristeći svaku priliku za usvajanje znanja, postala je stručna na raznim poljima, između ostalog, i u digitalnom marketingu. Sva iskustva koja je stekla oblikovala su je u uspješnu lidericu i mladu preduzetnicu koja je osnovala svoju agenciju - BOLD IT.

Vildana svoje znanje vrlo rado prenosi i na druge, a nedavno je dobila poziv studentskog ogranka IEEE u Volosu (Grčka), IEEE Student Branch University of Thessaly, da održi online predavanja, odnosno webinar na temu "Pro Tips & Tricks for Social Media Visual Content". Hrnjić će webinar odražati na engleskom jeziku 30. aprila s početkom u 19 sati po grčkom vremenu, ili 18 sati po našem.

- Prije svega, ja sam jedna jako znatiželjna i ambiciozna umjetnička duša s optimističnim i avanturističkim pogledom na svijet. Još istražujem sebe i svijet koji me okružuje, ali sam, s vremenom, prigrilila kompleksnost svog bića i živim po pravilima svog unutrašnjeg moralnog kompasa. U novije vrijeme volim reći da istražujem svijet na granici umjetnosti i inženjerstva ili da uz pomoć kista i laptopa, dizajniram svijet po svojoj mjeri - kazala je Vildana.

{$galerijaFotografija}

I savršeno ste spojili umjetnost i primjenjenu nauku...

- Ja sam se stvarno bila zagubila u našem školskom sistemu u periodu srednje škole i nisam mogla da vidim svoje buduće zanimanje. Kada se ispostavilo da imam talenta za slikanje, to mi je došlo kao savršen izduvni ventil za moje tinejdžersko nezadovoljstvo. Emotivnom dijelu mene slikarstvo je savršen medij izražavanja.

Prvo sam studirala fiziku, ali sam ubrzo shvatila da umjetnički umirem u suhoparnoj teoriji. Jednostavno me nije ispunjavalo, a ja definitivno nisam osoba koja će narednih 40 godina raditi nešto što ne voli. Ispisala sam se i upisala grafičko inženjerstvo, gdje sam napokon našla balans primjenjene umjetnosti i primjenjene nauke koji mi je trebao.

Moj spoj je prvenstveno dizajn za koji se trudim da uvijek odgovara inženjerskim standardima, ali i estetskim. Misao je spoj kreativnosti i inženjerstva pa je svaka inovativna ideja za bilo koji moj projekat plod ovog spoja.

Rođeni ste u Prijedoru, studirali ste u Banjoj Luci, a kroz razne projekte angažovani ste u cijeloj Bosni i Hercegovini pa i šire. Kako sve stižete i šta je Vaša pokretačka snaga?

- Rođena sam u Prijedoru sa predispozicijom da imam lijep i stabilan život, a to sve mi je oduzeto kada smo mama i ja za vrijeme rata iznenadno morale da pobjegnemo iz Prijedora. U narednom periodu smo živjele u skromnim uvjetima u Zenici, a zatim u Lušci Palanci u blizini Sanskog Mosta. U Prijedor smo se vratile 2000. godine gdje sam živjela do odlaska u Banju Luku na fakultet. Od tada, Prijedor posjećujem prvenstveno zbog mame i očuha.

Smatram da nas život konstantno oblikuje i da tek kasnije postanemo svjesni zašto se za neke stvari toliko zalažemo. Prošle godine sam shvatila da su te selidbe na mene ostavile veće tragove nego što sam do tada mislila. Život u manjim sredinama kao što je i Prijedor u mom odrastanju nije nudio mnogo prilika. Neki od projekata koje radim imaju za cilj upravo da mladima pružim prilike i to me pokreće jer znam koliko bi meni značilo da mi je neko ranije ukazao na moj potencijal.

Što se tiče organizovanja, to se stiče godinama. Primjetila sam da grafički dizajneri imaju generalno problem sa organizacijom i to nas košta sna. Moja tehnika je ta što sve svoje životne ciljeve zapisujem i uvijek razmišljam o koracima koji su mi potrebni za njihovo ostvarenje. Stvari se prije završavaju kad ih rastavim na manje obaveze, pa svaki dan odradim nešto od toga. U principu, sve se može stići, samo je stvar prioriteta i odluke da istrajemo kada je manje zabavno. Nekome je prioritet svaki dan sjediti u kafićima, a nekome usavršavati se. Još mi fali sna, ali primijetim rezultate i to me dodatno motiviše da nastavim.

Na koji projekat ste posebno ponosni i čemu Vas je naučio volonterski rad?

- Projekat na koji sam definitivno najponosnija je incijativa Social Monkeys koju sam pokrenula sa koleginicom Kadija Ege iz Njemačke jer je to prvi intenacionalni projekat gdje sam ja bila koogranizatorica, a ne organizacija u kojoj sam volontirala. Kolegica i ja smo angažovale 14 umjetnika i umjetnica iz Njemačke i BiH, te uz pomoć partnerstava u Njemačkoj organizovale cijeli jedan događaj sa prodajom umjetnina, koktela i čokolada, a sav prihod sakupljen tih dana je otišao za pomoć migrantima u BiH.

Bila sam aktivna u više organizacija i uvijek svima savjetujem da se angažuju. Neformalno obrazovanje vam daje jednu novu dimenziju koju ne dobijete na fakultetima. Kada radite na različitim projektima i sa različitim ljudima, naučite nove vještine koje kasnije primjenjujete i na poslovima koji se plaćaju. Ja ne bih bila u stanju iznijeti komplikovan projekat iz udobnosti svoga stana u Banjoj Luci kakav je Social Monkeys incijativa bila u Wilhemshavenu bez znanja koje sam stekla ranije radeći čak i u četiri organizacije istovremeno.

Najbitnije što sam naučila volontirajući je šta želim u životu i sa kakvim ljudima sarađivati. To je neprocjenjivo. Trenutno sam aktivna samo u BH Futures Foundation, u koju sam ušla u martu 2017. godine kada sam dobila njihovu stipendiju, a sad sam glavna grafička dizajnerica. Fondacija je okupila izvanredne studente i nevjerovatan rast aktivnosti se desio u ove tri godine. Ono što mi je posebno drago je da imam priliku da mentorišem druge i na taj način dijelim svoje znanje.

Nedavno ste osnovali vlastitu agenciju BOLD IT. Po čemu će se razlikovati od onoga što se već nudi na tržištu?

- Po pitanju usluga, bitno je naglasiti da želim kvalitet, a ne kvantitet, te se primarno fokusiram na inostrano tržište. Iz tog razloga sam i izabrala ovo strano ime, ali i zbog dvojakog značenja. Riječ bold nam je svima poznata kada želimo da nešto istaknemo, pa koristimo deblji font. Pored toga, bold se sa engleskog prevodi i kao odvažno, hrabro... Mislim da se uklapa uz moj karakter.

Međutim, bitnije je naglasiti da je biznis plan ove agencije nesvakidašnji za našu državu. Meni mnogo više odgovara socijalno preduzetništvo, što je u suštini spoj preduzetništva i neprofitne organizacije. To znači da dio prihoda ide u razvoj zajednice. Najveći problem je što koncept socijalnog preduzetništva nije definisan u BiH, te imamo nekoliko "hibridnih" primjera firmi.

Moja zamisao je da BOLD IT godišnje radi nekoliko projekata o svom trošku kako bi pomogli rad drugih preduzetnika i organizacija. Već sam dogovorila jedan takav projekat. Kasnije kroz registraciju želim povezati rad nevladine organizacije uz agenciju kako bi direktno dio prihoda išao za potrebe edukacije mladih. Smatram da je primarno potrebno obučiti mlade da se mogu zaposliti, pa planiram niz edukacija gdje će najbolji polaznici dobijati prakse i mogućnost zaposlenja. Pilot-verziju ovoga planiram za Prijedor.

Kroz plakate progovarate o tabu temama, u slikarstvu ste "bosanski Van Gogh". Šta Vam više pristaje - biti društveno angažirani ili slikati emocije kroz prirodne ljepote?

- Vjerujem da sva moja životna iskustva doprinose mom stvaralaštvu. Te tabu teme su ustvari život, ono što je bitno meni i ljudima koji me okružuju. Umjetnost je nagon isto kao i moja društvena angažovanost pa je i sve što trenutno radim prožeto nekom društvenom angažovanošću, posebno za prirodu, životinje i osnaživanje mladih (žena). Mislim da je to razlog zašto sam posljednje tri godine izabrala da pravim izložbe plakata.

U slikama sam mnogo manje objektivna. Iako je terapeutski upakovati emocije u mnoštvo poteza četkicom i gledati koja značenja drugi pronalaze u slici, plakat mi daje mogućnost da kroz jednostavan izraz sigurno prenesem poruku publici. Moj stil u slikarstvu i na plakatima se jako razlikuje, ni meni nije jasno kako je moguća toliko oštra podjela. Sličnost je da imaju poruke, samo su one konkretnije na plakatima. Moguće da ću nekada biti i društveno angažovana kroz slike. Što se tiče plakata, ove godine radim kombinaciju potpuno ličnog i angažovanog sa jednom novom serijom da simbolično zaokružim svoje dvadesete.

Od koga ste najviše naučili i čiji rad Vam je uvijek inspiracija? Vidite li sebe u BiH ili negdje u svijetu?

- Možda je kliše, ali sam najviše naučila od mame jer je jedna od najjačih žena koje znam. Iako smo karakterno mnogo ražličite, poštujem njenu hrabrost i izdržljivost. Vjerujem da sam to naučila prvenstveno od nje. Kako starimo, sve se bolje razumijemo i više podržavamo. S druge strane, učila sam i iz njenih pogrešnih odluka. Da budem realna – svi ih činimo, ali je lijepo neke stvari naučiti i bez svoje greške. Mislim da joj ne kažem to dovoljno često, ali je glavna heroina u mom životu.

Također, uzori su mi svi veliki ljudi i žene, koji su prevazišli svoje okolnosti i ostavili nešto svijetu. Još bitnija inspiracija su mi svi (još bezimeni) koji se svaki dan trude da budu bolji od jučerašnjeg sebe i koje će tek svijet upoznati.

Sebe vidim u pokretu. BiH jeste mala za neke moje želje, ali mom nemirnom duhu bi dosadio bilo koji svjetski grad. Moji planovi definitivno uključuju da odem živjeti u inostranstvo na daljnja usavršavanja, da radim na još većim projektima i putujem svijetom. Međutim, vjerujem da će dio mene uvijek biti vezan za Bosnu i Hercegovinu i razvijati projekte kroz BOLD IT ovdje.