Pozitivna priča

Novi život dede Mehmeda Čauševića u staračkom domu kod Bugojna

Objavljeno: 28.05.2019. u 12:49

Nemam djece, a supruga je umrla 2009. Nakon teškog vremena, sada se osjećam puno bolje, kazao je ovaj starac, brišući suze radosnice s naboranog lica

FOTO: Fena

Da putevi sudbine mogu biti nepredvidivi, a humanost tolika da ujedini sve ljude dobre volje da pomognu onoma kojima je to potrebno, potvrđuje priča iz Bugojna o 87-godišnjem Mehmedu Čauševiću.

Za teško stanje u kojem se nalazi, čula je i predsjednica bugojanskog udruženja "Đerđef" Šida Kalbić, koja se posljednjih godina bavi humanom misijom prikupljanja pomoći za bolesne, i sve ljude u nevolji.

Ona je uspjela ubijediti dedu Mehmeda da tuđu kuću, u kojoj je živio u izuzetno lošim uvjetima, zamijeni domom za stare osobe "Linija života“ u Guvnima, nedaleko od Bugojna. 

-Sretna sam što se to desilo, jer je živio veoma teško. Nije imao nikakva primanja, dovoljno hrane, čistu posteljinu, odjeću... Sada mu je sve to omogućeno - kazala je ova humanistkinja.

Ističe da je zahvaljujući onima koji uplaćuju ramazanske vitre u Udruženju "Đerđef", već osiguran dio novca za smještaj dede Mehmeda u ovom domu.

Pozvala je sve građane, koji to mogu, da mu pomognu da što duže ostane u spomenutoj ustanovi.

- Imao je težak život, ali se nikada nikome nije požalio. Iako mu je osoblje Doma prošle zime nudilo smještaj, nije htio biti nikome na teretu. Zbog toga što je takav, trebamo mu svi pomoći - naglasila je.

Raduje je što će predstojeći Bajram ovaj čovjek dočekati u urednoj, čistoj sobi, i blizini stručnog osoblja koje će mu pružiti svu neophodnu njegu.

-Drago mi je što iz našeg grada šaljemo jednu pozitivnu i radosnu vijest da je dedo Mehmed pronašao svoj novi dom i da je dočekao svoj drugi rođendan - zaključila je Šida Kalbić.

Prva želja dede Mehmeda po dolasku u Guvna bila je da se okupa što je, nakon obilaska sobe u kojoj će ubuduće boraviti, i učinio.

Pomalo zabrinut kako će izgledati njegov "novi život“ nakon samoće na koju se navikao, kaže da će mu nedostajati i životinje s ulice koje je zavolio.

-Kao izbjeglica, u Bugojno sam došao početkom rata iz sela Kozluk kod Jajca. Nemam djece, a supruga je umrla 2009. Nakon teškog vremena, sada se osjećam puno bolje - kazao je ovaj starac, brišući suze radosnice s naboranog lica.

Izvor:   Fena

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije