- Suština genocidne namjere je u tome da se preduzimanjem jedne ili više propisanih radnji izvršenja sadržanih u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, povrijedi ili ugrozi integritet članova zaštićene grupe i ostvari posebna ili krajnja namjera, a to je potpuno ili djelimično uništenje grupe. U slučaju zločina na Korićanskim stijenama objekt napada je bila zaštićena bošnjačka i hrvatska etnička grupa, a ne čovjek kao pojedinac.
Namjera uništenja bošnjačke i hrvatske skupine, u cijelosti ili djelomično, pretpostavlja da su žrtve odabrane zbog njihove pripadnosti skupini na koju je namjera usmjerena. Zločin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etničko čišćenje grada Prijedora - navedeno je u saopćenju.
Istaknuto je da nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru.
- Radi se o kolektivnom zločinu kako u pogledu izvršenja zločina, tako i u pogledu prikrivanja zločina. Zločin je izvršen od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zločinačkog poduhvata tadašnjeg političkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konačnim ciljem etničkog čišćenja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zločin nije slučajan i nije sporadičan. Ovaj zločin je jedan u nizu zločina počinjenih u izvršenju zločina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka.
Zločin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje zločina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto čiji su stanovnici znali i čuli za istrebljenje. Prema svjedočenjima preživjelih vidjeli su čak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše.
Tijela su u pokušaju prikrivanja zločina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani "pritužili" da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, "čišćenje" terena uključila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti - ističu iz IGK.
Naglasili su da sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronađene, te da su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.
- Imajući u vidu da se radi o kolektivnom zločinu po izvršenju i po prikrivanju, zločinu sa namjerom, kao dio udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije, nauka o genocidu smatra da postoji genocidna namjera kod izvršioca u slučaju zločina na Korićanskim stijenma. Dakle radi se o zločinu genocida, a ne o zločinu protiv čovječnosti. Specifičnost genocida kao zločina jest njegova posebna namjera, želja da se zločinom fizički uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili druga skupina, ili njen značajan dio, i to baš zato jer se radi o toj određenoj skupini. U slučaju zločina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri - naglašeno je.
VEZANI TEKST - Godišnjica zločina na Korićanskim stijenama: "Našli smo pola glave mog Senada, nekoliko kostiju s rebara i ruke"
Iz IGK napominju da istraživače genocida, prvenstveno i isključivo interesuje naučna istina do koje se dolazi kroz određenu naučnu proceduru, uz strogu primjenu logičkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta naučnog istraživanja i naučnih metoda istraživanja kojima se osigurava objektivno, istinito saznanje.
- Svjedoci smo svakodnevnih napada na državu BiH, napada na istinu, pravdu, kulturu sjećanja, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranja zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina. Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. To radimo zbog istine i pravde, zbog kulture pamćenja. Ali ne mrzimo nikoga. Činjenica je da se u Prijedoru desio genocid. Činjenica je da su Bošnjaci bili većinski narod u Prijedoru. Činjenica je da su Bošnjaci i Hrvati takođe vlasnici grada Prijedora. I to vlasništvo se nasljeđuje. Silom se ne dobija, a pogotovo ne genocidom.
Pamtimo zločin nad više od 200 nedužnih civila. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. Količina zla koga je počinio zločinački um je smišljeno urađena da se zauvijek onemogući funkcionisanje države BiH. Bolesni um je išao na najjaču kartu, a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedničkog grada Prijedora, od zajedničke države u ime podjele BiH. Međutim žrtve su se odbranile i sačuvale i grad Prijedor i državu BiH. Umjesto bježanja od zajedničke države BiH, umjesto kolektivnog čuvanja temelja entiteta Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde - zaključili su iz IGK.