Na poddionici autoceste Mostar jug – tunel Kvanj, tokom zaštitnih arheoloških istraživanja, otkriveno je više prahistorijskih kamenih gomila. Do sada je istraženo njih dvadeset, a preliminarni podaci ukazuju na to da nalazi potječu iz mlađeg željeznog doba, tačnije iz perioda od 4. do 1. stoljeća prije nove ere.

Šef Studija arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru doc. dr. sc. Tino Tomas u razgovoru za Fenu rekao je da se radi o zakonom propisanim istraživanjima koja se provode prije svega radi zaštite arheološke baštine prije nego što ih izgradnja, u ovom slučaju autoceste, ugrozi.

- Osnovni cilj takve vrste istraživanja je detektirati, dokumentirati i sačuvati arheološka nalazišta i nalaze, spriječiti njihovo uništavanje bez prethodnog istraživanja i omogućiti nastavak zacrtanih infrastrukturnih radova – kazao je Tomas.

Istraživanja provodi Studij arheologije Sveučilišta u Mostaru.

- Vrši se sistemsko prikupljanje terenskih podataka, odnosno sistemske identifikacije sveukupnih tragova različitih vrijednosti i sadržaja zatečenih u krajoliku uz kartiranje površinskog arheološkog zapisa (…) – pojasnio je mostarski arheolog.

Istraženi tumuli (gomile) predstavljaju nalazišta iz domene kulta mrtvih, odnosno mjesta pojedinačnog ili višekratnog sahranjivanja.

- Konkretno, o gomilama s trase postoje parcijalni podaci navedeni u arheološkoj literaturi, međutim te lokacije nikada nisu bile podvrgnute arheološkim istraživanjima. Ove su posebne prije svega po dokumentiranom obredu sahranjivanja, ali i po nalazima i prilozima koje pronalazimo u njima – kazao je.

Preliminarna iskopavanja potvrdila su da se radi o grupnim grobnicama, najvjerojatnije bližih krvnih srodnika, tipa porodice ili slično. Uz ostatke pokopanih, pronađeni su nakit i metalni dijelovi nošnje, oružje i keramičke posude izrađene na lončarskom kolu.

Posmatrajući nešto širi kontekst spomenutih nalaza, Tomas ističe kako je ključan moment koji arheolozi vežu za osnivanje grčkih kolonija i pripadajućih emporija, u neposrednoj blizini, na istočnoj obali srednjeg Jadrana početkom 4. st. pr. Kr.

U pojedinim medijima pojavili su se napisi kako se u ovom otkriću radi o narodu Daorsa, ali Tomas navodi kako je u ovom trenutku teško dati precizan odgovor na to pitanje.

- Mi, naravno, ovo najnovije otkriće samo uvjetno vežemo za narod Daorsa, nikako kategorički. Upravo jer se na taj prostor spomenuti narod tradicionalno smješta, a nalazi koje smo prikupili putem arheoloških iskopavanja korenspondiraju s vremenom u okviru kojega gradina iznad Ošanića i Daorsi kao narod doživljavaju svojevrsni apogej - rekao je.

On podsjeća da je upravo tokom ranijih istraživanja na prostoru samog Daorsona istražen određeni broj pripadajućih grobnih cjelina, koje se po dokumentiranom načinu i obredu sahranjivanja razlikuju od ovih recentno istraženih.

- Kada u obzir uzmemo činjenicu da prakse koje prate sam čin sahranjivanja spadaju u oblike najkonzervativnijeg ljudskog ponašanja i strogo su definirane društvenim i religijskim konvencijama koje reflektiraju snažne veze i osjećaje zajedničkoj pripadnosti, onda se postavlja logično pitanje je li riječ o istom narodu u užem smislu. Prikupljena arheološka građa i podaci još su u procesu stručne obrade - napominje Tomas, nakon čega, kako dodaje, slijedi njihova publikacija i naučna interpretacija i na koncu prezentacija široj zainteresiranoj javnosti.

Hercegovina obiluje istraženim i neistraženim arheološkim lokalitetima iz različitih vremenskih perioda, podsjeća šef mostarskog Studija arheologije.

- Kada bi uspoređivali prostor Hercegovine, pa i cijele države, sa zemljama u okruženju, svakako da na određen način zaostajemo po pitanju količine i dinamike u arheološkim istraživanjima. Najveći razlog takvoj situaciji je zasigurno je nedostatak razvijenog i funkcionalnog institucionalnog okvira i sistema, a samim time i stručnog i kompetentnog kadra koji bi provodio takve aktivnosti – smatra Tomas.

Dodaje kako kvalitetno valorizirana arheološka baština može potaknuti razvoj raznolike turističke ponude, osobito posebnih oblika turizma koji se sve više nameću kao održiv smjer razvoja destinacija.

- Baština se ranije promatrala kao statična i neprofitna vrijednost, ovisna ponajprije o javnim sredstvima. Danas se, međutim, naglašava da odgovorna turistička valorizacija, može osigurati ekonomsku održivost i sredstva neophodna za njenu zaštitu. Ipak, riječ je o izuzetmno osjetljivom procesu jer su arheološka nalazišta krhki i neobnovljivi resursi. Svako nestručno postupanje, dakle nedostatak znanja i ukusa može uzrokovati nepovratnu štetu, stoga procesu njene valorizacije i interpretacije uvijek moraju prethoditi znanje i stručnost - upozorava Tomas.

Nažalost, često se događa da se u BiH arheološka nalazišta devastiraju, a državno blago se preprodaje i uništava.

- Iako su u međuvremenu poduzeti određeni koraci, poput stručnih obuka i radionica za državne službenike, te jačanja saradnje s međunarodnim organizacijama, sistemsko i jedinstveno rješenje na državnom nivou još uvijek izostaje. Problem dodatno otežava složena administrativna struktura zemlje, zbog koje su nadležnosti podijeljene, a zakonodavni okvir često nedovoljno usklađen i učinkovit u provedbi – kazao je Tomas.

Država formalno posjeduje mehanizme zaštite arheološke baštine kroz krivične odredbe koje zabranjuju neovlaštena istraživanja, oštećivanje i iznošenje kulturnih dobara, ali je u praksi zaštita ograničena nedostatkom finansijskih sredstava, stručnog kadra, nadzora na terenu i dosljedne primjene zakona.

- Poseban problem predstavljaju ilegalna iskapanja uz pomoć detektora metala, pri čemu se nalazišta nepovratno oštećuju, a pronađeni predmeti izuzimaju iz svog izvornog konteksta, čime se gubi njihova naučna vrijednost – konstatira Tomas.

Zabilježeni su i slučajevi preprodaje arheoloških predmeta putem interneta i njihova krijumčarenja preko granice, što upućuje na postojanje crnog tržišta kulturnih dobara.

- Takve aktivnosti ne nanose samo materijalnu štetu, već uzrokuju trajni gubitak podataka i dijela kulturnog identiteta zemlje – zaključio je Tomas.