Postavlja se pitanje kako je moguće da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca umjesto da kupuju domaće, kod odlaska u kupovnu uglavnom posegnu za uvoznom robom. Toliko daleko idu da kupuju tuđu vodu. Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, upozorava da se takvim potezima i nebrigom države, godišnje u našu zemlju uveze šest milijardi hrane! To je novac koji za sva vremena izlazi iz naše zemlje.

- Pitanje je zašto kupujemo tuđe za sve što imamo svoje. Krenimo od Srbije koja je zabranila uvoz mlijeka iz naše zemlje. Kako oni mogu nama zabraniti, a da se njihovo mlijeko ovdje prodaje. Nijedna inicijativa na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine nije bila da se barem postavi pitanje šta se događa. Znam da je to teško, većina granica je kroz RS, ovo što dolazi iz Srbije, ali dajte da pričamo. Međutim, ovdje ne pričaju, poklopili se i šute, prodaju nas - govori na početku razgovora za Faktor Bićo.

Kaže da imamo sve uvjete da proizvodimo za sebe, ali i da izvozimo, međutim...

- Za dva dana u koroni da se nisu granice otvorile mi ne bismo imali hljeba jesti jer nije bilo zrna pšenice u silosu nijednom. Ubi me posljednji federalni ministar poljoprivrede (Kemal Hrnjić), hvali se, hvali, a proizvodnja pada li pada! U trećem kvartalu imamo 1.200 tona mlijeka manje proizvedenog nego prošle godine. Proizvodnja koja je došla do savršenstva, od koje živi hiljade porodica. To su nenormalne stvari. Nemoj se hvaliti! Trošimo 200 miliona KM na nivou godine na nešto što propada, a imamo uvjete da možemo proizvesti dovoljno pšenice za naše tržište, za naše potrebe pa čak i da ostane toga da se izveze.

Možda i 90 posto druge prozvodnje kako su ove klimatske promjene nastale, jer ono što nije ovdje uspijevalo, sada uspijeva. Možemo sve proizvesti što nam treba i da se bavimo izvozom, a ne uvozom. Oni su nas sada doveli situaciju da smo totalni ovisnici o uvozu, a da su pogasili sve domaće. Ljudi neće više da rade i da bacaju robu - ukazuje Bićo.

Dodaje kako je pojedinima lijeno da rade.

- Evo kod mene je ove godine propalo više od dvije tone jabuke. U više navrata sam pisao, govorio ljudima: "Dođite, naberite, halal bilo, džaba je, nosite". Jok jedan meni napiše: "De molim te naberi mi četiri-pet kila i ponesi". Pa jarane dođi, naberi i ponesi, radi s njima šta hoćeš. Jok, on voli kupiti ono uvozno, jer narod više neće da se muči. Ili uđu u tržni centar neće da okrenu onu deklaraciju da vide odakle je to što kupuju. Uzme šta mu je došlo na ruku, jer ga je ovaj namamio dobrom cijenom, lijep izgled, a što je nevaljasto, nema veze. Ali,  ponavljam, sve je to država kriva, što ne zaštiti svoje tržište i svoje građane. Evo ne mora proizvođače, već tržište i građane - govori Bićo i upozorava:

- Mi šest milijardi godišnje uvezemo hrane, za šest milijardi pogurali neku tuđu ekonomiju i iz godine u godinu tako i na kraju ćemo ostati bez para i bez robe, bez proizvodnje, bez išta! Jer te pare odlaze, one se više ne vraćaju. Svaka marka koja izađe odavde nikada se više neće vratiti. Znači, država to može riješiti u roku mjesec dana sa odlukama. Uvedi carinu, prelevman na uvozno pa ćeš vidjeti šta će se kupovati. Optereti ga da budemo sa našim proizvodima konkuretni, neka plati porez, carinu na tu uvoznu jabuku pa će i ona biti tri-četiri marke, a naša će biti u tom rangu ili jeftinija pa će kupovati naše. Jer ovaj narod nije dobar, kupuju tuđu vodu, a šta fali našoj vodi.