Dok aktuelna vlast posljednjih godina govori o projektima, investicijama, ekonomskom rastu, povećanju plaća i mjerama za bolji život građana, u gradovima širom Bosne i Hercegovine raste broj ljudi kojima je za preživljavanje potreban besplatan obrok.

Javne kuhinje više nisu mjesta u koja dolaze isključivo najstariji.  Među korisnicima su sve češće osobe srednje životne dobi, nezaposleni roditelji, porodice koje ne mogu prehraniti djecu, a u Mostaru je trenutno i 15-ero djece.

Prema javno dostupnim podacima iz 2026. godine, u BiH djeluje 57 javnih kuhinja, a njihovim obrocima hrani se skoro 20.000 ljudi.

To je slika Bosne i Hercegovine nekoliko godina nakon što su građanima obećavani bolji standard i sigurniji život.

Jedna od najtežih slika dolazi iz Tuzle.

U Narodnoj kuhinji "Imaret"  trenutno se hrani više od 2.800 korisnika, a obroci se distribuiraju na čak 23 punkta na području Tuzle, Gračanice, Lukavca, Srebrenika i Kalesije. Samo tokom prethodne godine pripremljeno je i podijeljeno otprilike 900.000 obroka.

Ono što posebno govori o stanju u društvu jeste činjenica da među korisnicima nisu samo penzioneri.

Dakle, dok se govori o povećanju plaća i ekonomskom napretku, za hiljade građana pitanje nije kako će živjeti bolje, nego hoće li danas imati šta pojesti.

Ni glavni grad BiH nije izuzetak.

Naprotiv.

Prema podacima Grada Sarajeva, u šest javnih kuhinja evidentirano je 2.558 korisnika toplog obroka.

Najviše ih je u kuhinji Crvenog križa - 942, zatim u "Merhametu" 685, Starom Gradu 629, "Kruhu svetog Ante" 206, Caritasu 58, dok Dobrotvor ima 38 korisnika.

Javne kuhinje ostaju posljednja linija pomoći za ljude kojima ni vlastita primanja, ako ih uopće imaju, nisu dovoljna za osnovnu prehranu.

Posebno zabrinjavajuća slika dolazi iz Mostara.

Prema podacima iz augusta 2026. godine, Pučka kuhinja Mostar dnevno priprema između 200 obroka, dok Javna kuhinja Crvenog križa Mostar osigurava jedan dnevni obrok za 232 korisnika.

Međutim, stvarni broj ljudi kojima se pomogne veći je od službenih evidencija.

Antonio Zelenika iz mostarske Narodne kuhinje za Faktor kaže da posla i korisnika, nažalost, ima. 

- Dnevno napravimo 200 obroka. Zavisi, nekom treba jedan, nekom dva. Mi nikog ne vraćamo. Nekada dođemo u problem s namirnicama, ali se snađemo. Uglavnom, sigurni smo da su to ljudi kojima je pomoć potrebna. U jednom danu mi hranimo 600 ljudi.

Kako dodaje, na godišnjem nivou prosjek je i više od 200 obroka dnevno.

A onda dolazi podatak koji najbolje pokazuje kako se struktura siromaštva promijenila.

- Vjerujte, sada imamo svašta. Trenutno imamo 15-ero djece. Iako je većina populacije starosti više od 50 godina, imamo i mlađih. Imamo mladih porodica koji su u teškoj materijalnoj situaciji - kaže Zelenika.

Dakle, javna kuhinja više nije samo mjesto za starije osobe.

U Mostaru danas dolaze i mlađe porodice i roditelji koji nemaju dovoljno novca da prehrane svoju djecu.

Osim Narodne kuhinje, na području Mostara djeluju i Crveni križ, Merhamet, Caritas i Udruženje "Zajedno za naš grad".

Crveni križ svakodnevno osigurava jedan topli obrok za otprilike 240 korisnika, uz mogućnost dostave na kućnu adresu za osobe koje nisu u mogućnosti same doći zbog bolesti ili starosti, te pakete hrane za porodice u potrebi.

Obje javne kuhinje, prema riječima Zelenike, finansira Grad Mostar i dobijaju isti iznos novca.

Problem predstavljaju i kriteriji za ostvarivanje prava.

- Mi smo gradska ustanova. Ostale su udruženja građana. Mi ne donosimo uvjete za korisnike. I tu imamo jedan pravni problem. Odluku je donijelo Gradsko vijeće Mostara još 2007. godine. Tada je 450 maraka nešto značilo, a danas to ne znači ništa. Ljudi toliko tableta popiju mjesečno. To bi se trebalo promijeniti. Mi imamo odluku da kada nam neko dođe i obrati se za pomoć, uputimo ga u Centar za socijalni rad. Osoba ima rok od sedam ili pet radnih dana da se javi sa dokumentacijom. Dobije iskaznicu i mi ga na taj način registrujemo kao korisnika. Međutim, ti uvjeti su zastarjeli - dodaje Zelenika. 

Zelenika upozorava i na problem nedostatka donacija.

- Ono što moram da napomenem jeste to da nemamo razumijevanja od velikih igrača, ove koji kontrolišu dobavljače i distributere. Nema tih donacija koje Zakon dopušta. Nemamo dovoljno donacija, a sve je poskupjelo, pa je i nama rad otežan. Nama da nije donacija od italijanskog Caritasa, mi bismo imali problem. Od njih dobijemo tjesteninu, rižu, nekoliko puta godišnje. I to ne moramo kupovati - kaže Zelenika za Faktor. 

Problem im predstavlja i manjak radnika.

- Obraćali smo se gradonačelniku Kordiću. Dobili smo informaciju da ćemo jednog radnika dobiti poslije izbora - zaključuje Zelenika.

U Zenici se slika ponavlja.

Grad Zenica objavio je da 598 korisnika svakodnevno preuzima obroke u Gradskoj narodnoj kuhinji, kuhinji Merhameta i kuhinji humanitarne organizacije Pomozi.ba.

Narodna kuhinja Merhameta u Zenici dbevno  priprema više od 730 obroka.

Presjednica Merhameta Zenica Zijada Pezić za Faktor kaže da se struktura korisnika promijenila.

- Dnevno se pripremi više od 730 obroka. Svaki korisnik da bi imao naše usluge treba da ispunjava određene uvjete. Imamo Pravilnik o socijalnoj pomoći i na osnovu kojeg korisnik treba da prikupi određenu dokumentaciju kojom mi možemo zaista konstatovati da im je naša pomoć potrebna. Nažalost, to je nekad bila samo starija populacija, ali to više nije takvo pravilo. Imamo i osobe srednje životne dobi i starije. Imamo osobe bez primanja ili sa minimalnim primanjima. Osim penzionera, imamo dosta roditelja koji izdržavaju svoju djecu, a nisu nigdje zaposleni. Ipak nas najviše zabrinjava što broj ukupnih korisnika konstantno raste - kaže Pezić.

Dodaje da im je zbog poskupljenja osnovnih životnih namirnica sve teže doći do namirnica, a Merhamet se finansira isključivo od donacija. 

Brojevi iz Tuzle, Sarajeva, Mostara i Zenice pokazuju nešto što se ne može ignorisati: problem siromaštva nije riješen, a javne kuhinje posljednjih godina ostaju potrebne hiljadama građana.

Još važnije, mijenja se struktura ljudi koji dolaze po obrok.

To više nisu samo najstariji i penzioneri.

Tu su nezaposleni, ljudi srednje životne dobi, roditelji koji izdržavaju djecu, porodice koje nemaju dovoljno novca za hranu, a u Mostaru i djeca.

U isto vrijeme, građani posljednjih godina slušaju priče o projektima, investicijama, ekonomskom rastu, povećanju plaća i mjerama kojima će se navodno poboljšati njihov standard.

Ali javne kuhinje daju mnogo jednostavniji pokazatelj životnog standarda.