Nekada su se danima unaprijed kitile jelke, "talilo" za zajedničke derneke u nečijoj kući / stanu / vikendici, tek rijetki su išli u restorane, a ulice bile pune smijeha, muzike i uzbuđenja. Nova godina se čekala sa nestrpljenjem, skromno, ali sa radošću. Danas, iako je sve raskošnije, blještavije i spektakularnije, praznična euforija kao da iz godine u godinu slabi. Nova godina sve češće protiče bez posebnog osjećaja, zapravo kao još jedan datum u kalendaru, a za zaposlene tek poneki slobodan dan.

Građani priznaju da praznična čar nije u potpunosti nestala, ali je znatno oslabila. Slavlja su po brojnosti veća nego ikad, koncerti skuplji, trpeze bogatije, ali... Bitno je da se pika da je neko slavio Novu godinu i da je društvene mreže preplavila vještačka sreća, ali stvarni osjećaj je sasvim nešto drugo.

Psiholog Marko Romić smatra da se promjena raspoloženja pred Novu godinu i dalje osjeti, ali da je pitanje kako je doživljavamo.

- Euforija, iako nisam siguran da je to najbolji izraz, podrazumijeva određeno podizanje nivoa raspoloženja pred kraj godine. Međutim, sve češće svjedočimo tome da ljudi slave više iz navike nego iz istinske radosti - kaže Romić za Faktor.

Za razliku od ranijih godina, kada se slavilo skromnije, ali s osjećajem, danas, kaže, dominira potreba da se "obilježi" doček, čisto da se bude viđen i da se ispuni društveni obrazac. Posebno je primjetno da mlađe generacije Novu godinu doživljavaju ravnodušno.

- Sve više smo udaljeni jedni od drugih, ali i od samih sebe. Današnja djeca u odnosu na ranije generacije ne oskudijevaju u materijalnim stvarima. Nama starijima je doživljaj bio kad dobijemo lizalo, dok današnja djeca već s dvije ili tri godine imaju mobitele ili tablete u rukama. Teško ih je nečim oduševiti, pa im ni Nova godina ne predstavlja ništa posebno - objašnjava Romić.

Prema njegovim riječima savremeni način života često promovira sjaj i blještavilo koji služe kao maska za unutrašnju prazninu.

- To blještavilo je često samo fasada za nešto što je mnogo bliže bijedi nego stvarnom sjaju. Nova godina nam dođe kao dozvola da nakratko zaboravimo tu unutrašnju prazninu, ponekad i pretjeranim opuštanjem i trošenjem - ističe Romić.

Dalje navodi da su razlozi za slavlje različiti - nekima je godina bila uspješna pa slave uspjeh, drugima teška pa slave njen kraj i nadaju se boljoj budućnosti. Ipak, kako Romić naglašava, rijetko je u pitanju samo jedan razlog da se Nova godina slavi spektakularno, ali bez posebnih emocija.

- Uvijek je to splet više faktora od ekonomskih do društvenih. Osim toga, mi smo podneblje koje voli izlaziti iz okvira i svojih mogućnosti i onoga što je primjereno određenoj prilici. Slušamo o honorarima zabavljača od 50 do 80 hiljada maraka i idemo na takva slavlja, čak i po cijenu zaduživanja i kredita - kaže on.