Svi sve vidimo, ali malo nas stvarno gleda. Srećom, postoje posebni ljudi koji nas "prisiljavaju" da se zaustavimo i obratimo pažnju na svijet oko nas, umjetnike koji nam pružaju pogled kako bi poljuljali našu savjest i koji nam pomažu da vidimo stvarnost kroz novi filter. Gervasio Sánchez, jedan od najpoznatijih i najnagrađivanijih međunarodnih španskih fotoreportera, koji okom kamere svijet prikazuje onakav kakav jeste. Bez cenzure!

Ovaj specijalni UNESCO-ov izaslanik za mir, bio je na prvom frontu ratnog Sarajeva. Svakodnevno je bilježio život njegovih stanovnika, zavijenih u strah i bol, pod nišanom neprijatelja sa brda.

- Jednog dana, šetajući Sarajevom 1992. godine, odlučio sam, na posve slučajan način, da od tog trenutka fotografiram samo žive, ne mrtve. Mrtvi su pokopani, prestanite ih gnjaviti. Možete voljeti svog oca ili brata, djeda ili supruga ili ženu, ali nemojte se gnjaviti. Šta je sa živima? Šta je s ljudima koji su ranjeni, u invalidskim kolicima, bez nogu, koji trpe posttraumatski stres? Šta je s ljudima za koje vidite, dok razgovarate s njima danas, da trpe PTSP jer su potpuno uništeni ratom koji se poklopio s njihovim djetinjstvom? Tada sam počeo fotografirati žive, preživjele ljude koji su pokušali održati dostojanstvo usred ratne katastrofe, usred zaborava. Na kraju sam se kladio na život usred katastrofe- istakao je jednom prilikom Sánchez.

Svjedočio je Gervasio i smrti svakodnevno u okupiranom Sarajevu, a posebno ga je potreslo stradanje djevojčice Nalene Skorupan, koja je od teških povreda, preminula kada je imala 82 dana života.

Rođena 1993. Nalena je svijet napustila 1994., ali živa je itekako u Sánchezovim sjećanjima, koji svaku priliku da dođe u Sarajevo koristi i da posjeti njen mezar. Nedavno je to ponovo učinio, a uz fotografiju i veoma emotivan tekst, prisjetio se trenutaka koji su njegov život zauvijek obilježili.

- Nalena Skorupan je 6. januara 1994. godine imala 82 dana kada je povrijeđena eksplozijom granate u svojoj kući u Sarajevu. Njena tetka Mirsada umrla je odmah, a majka je čudom spašena. Rođena je siroče jer joj je otac Yusuf umro u maju 1993. Ljekari su me uvjeravali da Nalena neće umrijeti. Ali umrla je 8. januara, dva dana kasnije. Oduvijek sam se pitao zašto se to dogodilo. Mislim da je Nalena odlučila napustiti brutalan svijet koji ju je ostavio bez oca, a povrh toga njeno je lice polomljeno. Njen život je bio nedovršen pasivnošću svih evropskih građana. Prije nasilja radikala. Prije cinizma političara. Ponekad pogledam njenu fotografiju i pomislim kakav bi bio njen život da joj smrt nije prepriječila put. Sigurno lijepa, sigurno odlična učenica, sjajan profesionalac i dobra kćerka - istakao je Sánchez.

Autor je jedne od najpoznatijih fotografija iz opkoljenog Sarajeva. Riječ o fotografiji sarajevske Vijećnice, tada zapaljene i uništene Nacionalne biblioteke, kroz čije se ruševine prolama nestvaran zrak svjetlosti. Ta je Sánchezova fotografija danas izložena u nekoliko muzeja svijeta.

Također, Sánchez je autor nagrađivanog dokumentarca kroz koji je prikazao ratno Sarajevo i sve golgote koje su prošli njegovi stanovnici.