Rođen je u Sopotnici kod Kaknja 1941. godine. Tokom života kao inžinjer građevine radio je u različitim državama i na različitim pozicijama, a danas je u penziji.

Prvu članarinu uplatio je 1973. godine, u periodu kada nije bilo popularno biti musliman.

- Moj babo je bio član Islamske zajednice, ja sam živio kod njega. I kaže meni babo jednog dana "Slušaj ti Stari, tako me zvao, fina ti je plata, idi učlani se u Islamsku zajednicu" - prisjeća se hadžija Duranović.

Članstvo u Islamskoj zajednici smatra veoma važnim, jer, kako kaže, zahvaljujući Islamskoj zajednici Bošnjaci su u proteklom vremenu sačuvali svoj vjerski i kulturni identitet.

- Zajednica meni velika, nevjerovatno velika stvar. Meni niko ništa ne smije kazati protiv nje. Očuvali smo našu vjeru zahvaljujući Islamskoj zajednici i njenim ljudima. Nikad nismo morali kriti da smo muslimani - kaže hadžija Duranović.

U dva navrata bio je član tadašnjeg Odbora Islamske zajednice Sarajevo, a više od 20 godina bio je mutevelija Igmanske džamije.

- Kažem da sam hizmetio džamiji i Zajednici tokom te 23 godine. Meni je to golemo, ne mogu to vrijeme zaboraviti i kad bih hiljadu godina živio - veli hadžiji Duranović.

Prisjeća se da je s grupom ljudi stalno obilazio džamiju na Igmanu, te da su godišnje znali i više od 50 puta dolaziti kako radili sitne popravke da džamija, koja predstavlja simbol odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine, ne bi dalje propadala.

Također je intenzivno učestvovao u dugogodišnjim aktivnostima koje su rezultirale da džamija dobije institucionalnu zaštitu, da bude proglašena objektom od posebnog značaja i uknjižena u vlasništvo Islamske zajednice.

- Kad preselim na onaj svijet, volio bih da me ukopaju kod moje Igmanske džamije - kazao je na kraju hadžija Duranović.