Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju "Sveti Ivan" u zagrebačkom Jankomiru potresla je Hrvatsku, ali i cijeli region. Mladić je preminuo 21. oktobra, a zbog sumnje na teško ubistvo uhapšena su četverica medicinskih tehničara koji su radili u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Slučaj je dodatno uznemirio javnost nakon što su u medijima objavljeni detalji snimke nadzornih kamera iz bolničke sobe. Prema objavljenim informacijama, medicinski tehničari su tokom više od osam minuta fizički savladavali pacijenta, pritiskali ga rukama i koljenima, dok mu je glava bila prekrivena jastukom.

Gušili su ga jastukom punih osam minuta, a jedan od tehničara ga je više puta jako udario šakom u glavu i prsa. Mladić je na kraju preminuo. 

Posebnu strahotu cijelom slučaju daje i to što se mladić prethodno bojao ući u bolnicu. 

Četverica osumnjičenih nalaze se u istražnom zatvoru, a bolnica im je uručila momentalne otkaze.

Ovaj slučaj otvorio je brojna pitanja o sigurnosti pacijenata u psihijatrijskim ustanovama, načinu primjene mjera prisile i odgovornosti medicinskog osoblja.

Međutim, posljedice bi mogle biti mnogo šire od krivičnog postupka koji se vodi u Hrvatskoj. Posebno zabrinjava mogućnost da će ljudi kojima je potrebna stručna pomoć zbog straha početi izbjegavati psihijatre i psihijatrijske ustanove.

U danima nakon tragedije, društvene mreže preplavile su ispovijesti ljudi koji su ranije boravili u psihijatrijskim ustanovama. Pacijenti iz različitih dijelova regiona počeli su javno govoriti o vlastitim iskustvima, strahu, poniženjima, primjeni sile i načinu na koji se prema njima postupalo tokom liječenja.

Pojedini su svoja svjedočenja podijelili i s medijima, a neka od njih odnose se upravo na Kliniku u Jankomiru. Važno je naglasiti da su to lična svjedočenja koja nisu sva nezavisno provjerena, ali pokazuju koliko je ovaj slučaj otvorio prostor za razgovor o zaštiti prava i dostojanstva psihijatrijskih pacijenata.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je 12. novembra sličan slučaj zabilježen i u Bosni i Hercegovini. Pet zaposlenika Kantonalne bolnice Zenica uhapšeno je zbog sumnje na nasilje i nepropisno postupanje prema 24-godišnjem pacijentu na Odjelu psihijatrije. Prema dostupnim informacijama, mladić je zadobio lakše tjelesne povrede, a slučaj su prijavili zaposlenici bolnice. Istraga je u toku.

U zemlji u kojoj još uvijek postoji snažna stigma prema odlasku psihijatru, gdje se ljudi često plaše da će ih okolina proglasiti ludima samo zato što traže stručnu pomoć, ovakvi događaji mogli bi imati dodatno teške posljedice.

Koliko će se strah proširiti među pacijentima, hoće li neki od njih odustati od liječenja i šta bi to moglo značiti za one kojima je pomoć najpotrebnija, pitali smo bivšeg šefa Psihijatrijske klinike KCUS-a i sudskog vještaka psihijatrijske struke, prof. dr. sci. Abdulaha Kučukalića.

Neuropsihijatar za Faktor kaže da je slučaj iz Zagreba zastrašujući, te da baca ljagu na sve medicinare i ljekare koji odgovorno rade svoj posao, ali izaziva i dodatni strah kod pacijenata.

- Apsolutno se radi o greški medicinara. Tu nema govora. Nema sumnje. Oni moraju odgovarati za takvu vrstu primjene sile. Problem je i u sistemu. Godinama sam radio kao šef Psihijatrijske klinike. Ti ljudi dobro rade svoj posao. Naravno, uvijek ima ispada kod pojedinaca. Ali to se momentalno sankcioniše - kaže Kučukalić.

Rukovondstvo psihijatrisjke bolnice "Sveti Ivan" u Jankomiru u Zagrebu saopćilo da je u Pravilniku piše da je jedna od mjera "savladavanja pacijenta" i "stavljanje jastuka na glavu".

No, doktor Kučukalić kaže da to nije tačno.

- Niti u jednom pravilniku u oblasti psihijatrije ne stoji ta mjera. Nema stavljanja jastuka na glavu pacijenta. To kod nas nikad nije postojalo i nigdje ne postoji. To je gušenje. To je prisilna metoda koja može biti ne samo opasna, nego i kobna.

Kao bivši šef klinike odgovorno tvrdim da se to nikad nije koristilo. Dovoljno je da čovjeka nekliko minuta gušite i da posljedice budu kobne. Da čovjek umre. Kao što se desilo u ovom slučaju u Zagrebu. To je nedozvoljen način sputavanja pacijenta. To je prekoračenje ovlasti jednog medicinara. To ne ne smije dešavati. U to nema sumnje. To je nedopustivo. Smrtna opasnost.

Takvi postupci medicinara se ničim ne mogu opravdati. Pa i da je pacijent agresivan. To je zaista nepojmljivo i ne spada u mjere zaštite duševnog bolesnika. Nego ugrožavanje njegovog života. Oni će za to odgovarati - kaže Kučukalić.

No s obzirom na to da se broj psihičkih bolesnika povećava, a u BiH ionako vlada stigla u vezi posjete psihijatru i liječenja, jer vas odmah proglase ludim, postavlje se pitanje koliko se ljudi sa psihičkim teškoćama sada boji otići psihijatri, upravo iz straha da, ne daj Bože, ne završe kao mladić iz Zagreba. Šta će se desiti s ljudima koji trebaju pomoć.

- Evo šta će se desiti. Ti pacijenti se neće obraćati na kliniku, osim u situacijama kada je to baš neophodno. Kada je neko agresivan i kada mora intervenirati policija - kaže doktor.

Poseban problem predstavlja i to što pacijenti sa blažim psihičkim poremećajima, kao što su anksiozno-depresivni poremećaji, panični poremećaji, dakle neki blaži oblici neuroze, a ne psihoze gdje osoba gubi dodir sa stvarnošću, sada gube povjerenje u ljekare i jednostavno ne žele da se obrate psihijatrima, iako se njihov slučaj može adekvatno riješiti uz odgovarajuću terapiju.

- Ovaj užasni slučaj iz Zagreba svakako je utjecao na formiranje takvog jednog mišljenja. Kada vidite te zastrašujuće scene i kada vidite krajnji rezultat, odnosno smrt tog mladića, svako će razmišljati na drugačiji način. Neće se ići tako lako u psihijatrijske ustanove - dodaje specijalista neuropsihijatrije Kučukalić.

Naš sagovornik kaže da je žalosno što mnogi pacijenti neće dobiti adekvatnu zdravstvenu pomoć upravo zbog tog straha.

- Psihijatrijske ustanove su potpuno drugačije od ambulante. Vi kada tamo odete, vrata se zaključavaju i pitanje je šta će se desiti na odjeljenju. No što se tiče ambulantog liječenja gdje se rješava najmanje 80 posto psihičkih tegoba, nema nikakvog straha za dolazak, za liječnje i razgovor. Nema nikakve prisile.

Pacijent ispriča svoje, doktor ga savjetuje, dobije odgovarajuću terapiju. Različiti su psihički poremećaji. Kod blažih poremećaja i kod ljudi koji imaj tegobe, ali racionalno razmišljaju, neće se ništa promijeniti. Njima godi odlazak psihijatru. Nažalost, ovaj slučaj će najviše pogoditi najteže duševne bolesnike, kojima je potrebna hospitalizacija, a ionako je odbijaju - zaključuje za Faktor neuropsihijatar prof. dr. sci. Abdulah Kučukalić.

Ljudi koji dolaze po pomoć ne smiju se bojati onih kojima su povjerili svoje zdravlje i život. Psihijatrijske ustanove trebale bi biti mjesta sigurnosti, liječenja i razumijevanja, a ne straha i neizvjesnosti.

Posebno je bolno kada živote gube upravo oni koji su u tim trenucima najranjiviji, ljudi koji su došli jer više nisu mogli sami i kojima je bila potrebna pomoć.

Žalosno je da neko izgubi život na mjestu na kojem je trebao dobiti priliku da nastavi živjeti.