Ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija oglasio se o Rezoluciji o osudi iranskih napada na zemlje Perzijskog zaljeva koju je usvojilo Vijeće sigurnosti UN-a, a kosponzor je među 137 država bila i Bosna i Hercegovina.

- Sat pred glasanje sam imao ponovljeno i konačno izjašnjenje predsjedavajućeg Komšića da je on protiv toga da budemo kosponzori Rezolucije, što su od nas tražile zemlje Zaljeva (Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) i Jordan, te da sjednicu Predsjedništva i njihove interne konsultacije ne može okončati prije narednog dana do kada bi sudbina Rezolucije bila završena i bez nas.

To je konstatovano nakon što sam iznio detaljne činjenice o stavovima drugih ključnih aktera u UN-u, te da je do tada već prijavljeno preko 120 kosponzora (taj broj je na kraju bio 137). Rekao sam mu da su, između ostalih, među njima svih 27 drzava, EU, 32 članice NATO-a, sve države kandidati za članstvo u EU, 21 od 22 države članice Lige Arapskih država, ogromna većina OIC država i u konačnici oko 90 posto država koje su bile u inicijalnoj Grupi prijatelja za Rezoluciju o genocide u Srebrenici kao i sličan procenat onih koje su u konačnici glasale za našu Rezoluciju 23.5.2024. godine u Generalnoj Skupštini UN-a - rekao je Lagumdžija. 

Na drugoj strani, dodao je, na "Ruskoj listi", predvođeni Rusijom, su bili između ostalih, Izrael, Iran, Bjelorusija, Kina, Kuba, Nikaragva i Sjeverna Koreja.

-Podsjećam, Bosna i Hercegovina nije neko usamljeno ostrvo na sredini nekog okeana. Mi smo država u srcu Jugoistočne Evrope.  Sve države Jugoistočne Evrope, sve države EU, sve države kandidati za članstvo u EU, i 32 države članice NATO-a su bile kosponzori.

Postavljam zato par preciznih  pitanja koje se jednostavno odgovaraju sa da ili ne.  Da li je Bosna i Hercegovina jedina država koja ne treba da pripada ovom društvu? Da li su neki od nas, koji treba da brane interese naše države i njenih građana, svjesni šta bi značilo da nismo u ovom društvu?

Uvjeren sam da bi naš izostanak sa te liste obradovao one koji ne misle dobro Bosni i Hercegovini - istakao je Lagumdžija, te nastavio: 

- S obzirom da je pismo, o kojem je gospođa Cvijanović znala putem MVP-a već dvije sedmice, tako tempirano da se može zakasniti sa očitovanjem, konstatovao sam da nam je postavljena providna "zamka". Ako se iz bilo kojih razloga ne pridružimo kosponzorima Dodik će odmah to iskoristiti kao krunski argument u svojim izjavama da je on branitelj kršćanstva koji se godinama pokušava suprotstaviti "radikaliziranim muslimanima" sa sjedištem u Sarajevu koje on godinama naziva Teheranom.

Lagumdžija poručuje da razumije motiv gospođe Cvijanović koja u Dodikovim planovima želi da nas predstavi kao radikaliziranog dijela "Ruske liste".

- Zato sam postavio logično pitanje imamo li uopće političko i zakonito pravo na odustajanje od kosponzoriranja  i zašto bi sebe doveli na suprotnu stranu od EU, NATO-a i drugih navedenih prijateljskih država. Na to nisam dobio odgovor koji bi nas zajedno vodio ka cilju.

Zbog toga je Misija, kako bi izbjegli postavljenu vremensku "zamku", okončala uobičajenu višednevnu proceduru slanja Ministarstvu posljednje konsolidovane informacije sa posljednjim presjekom stanja i procjenom očekivanih relevantnih aktivnosti sa zahtjevom za instrukcijom da budemo kosponzori Rezolucije. Kroz svu ovu problematiku sam još jednom detaljno prošao sa ministrom Konakovićem koji je na osnovu svega navedenog dao instrukciju da se pridružimo listi kosponzora - navodi Lagumdžija. 

Podsjeća da nas naše obaveze proistekle iz mirovnog sporazuma, usvojena vanjsko politička dokumenta, opredjeljenje za članstvo u EU i NATO-u obavezuju da usklađujemo svoju sigurnosnu i vanjsku politiku sa EU-om.

- Zato, podsjećam, da smo od mog dolaska na poziciju Stalnog Predstavnika u BiH u UN-u, ovakav "algoritam", usaglašen sa ministrom i dva člana Predsjedništva, koristili kod  sličnih glasanja vezanih za Rezoluciju o genocidu  i spomenik Cvijet Srebrenice, kao i za rezolucije i očitovanja podrške Ukrajini, Gazi i Palestini.

Bez ovakvog pristupa, koji smo doslovno primijenili i posljednjih dana, mi danas ne bi imali ni Rezoluciju o obilježavanju međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, ni spomenik Cvijet Srebrenice ispred zgrade UN-a u New Yorku, niti bi imali svoj glas upisan u  dokumentima podrške Ukraini, Gazi i Palestini - poručuje on. 

Odluka Predsjedništva, kaže dalje, se nije mogla čekati. 

- Zato što u prethodne dvije i po godine nisam dočekao ni jednu zvaničnu instrukciju za glasanje po sličnim pitanjima na osnovu odluke Predsjedništva već smo se ponašali na način koji sam vam detaljno opisao.

Predsjedavajući Komšić mi je jasno rekao da sam ovo uradio bez odluke Predsjedništva i da je to od sada moj problem. Moram priznati da me je, ne baš puno, ali ipak donekle začudilo da se ne sjeća da nikad od kada sam imenovan nisam u sličnim situacijama dobijao takve odluke.

Prirodno, Predsjedništvo može donijeti odluku suprotno principima, zakonima, ustavu i međunarodnim  obavezama ali za to bi im trebao puni kosenzus i puno ozbiljnog rada nakon toga.

Ne vjerujem ipak da sam trebao pretpostaviti da je baš sada poslije svih ovih godina odlučio da tumači Ustav i zakone tako što hoće da paralizira naše djelovanje u Ujedinjenim nacijama kroz operativne instrukcije  isključivo na osnovu konsenzusom usvojenih odluka Predsjednštva - kaže Lagumdžija te nastavlja: 

- Da u ovom slučaju ne bude nikakve dileme, trebali bi naći odgovore na pitanja koja nisu za mene: zašto na primjer predsjedavajući nije obavio nikakve konsultacije sa kolegama u Predsjedništvu na ovu temu iako su imali vrijeme, informacije i poslovničke preduvjete da to radi? Zašto predsjedavajući nije na primjer sazvao sjednicu u skladu sa poslovnikom  na vrijeme ili  na standardnim konsultacijama i riješio problem koji su stvorili?

Ili kada već nije uradio ništa od toga, zašto je morao čekati Rezoluciju čiji su kosponzori 137 država, naših strateških partnera, da bi iskazao svoj stav, da nam pravi dilemu, NATO i EU ili "Ruska lista" sa Iranom i Izraelom - koju će Predsjedništvo da nam "raspetlja" kada se sastane po Poslovniku?

Da li je šteta nanesena? Sami možete odgovoriti je li šteta ili nije, što smo zamalo "pali" na pripremljenu Dodik/Cvijanović "zamku" pa se sada logično pitamo kako ili sa kojim ciljem nas skoro pa dovedoše u situaciju da svijetu i sebi objašnjavamo da nismo na strani Rusije i Sjeverne Koreje, nego da smo zajedno sa članicama NATO-a i EU-a?  Ako znate činjenice koje sam vam izložio, onda je savršeno jasno da bi bila katastrofa da smo "po Poslovniku donijeli odluku neodlučivanjem" i tako završili na "Ruskoj listi".

Kada sam ga izvijestio o rezultatima  glasanja, kao što sam  prognozirao u posljednjih nekoliko sati prije odluke o kosponzoriranju, da je Rezolucija usvojena bez Ruskog veta, u Vijeću sigurnosti UN-u, predsjedavajući Komšić mi je poručio da je to od sada moj problem i da ću se zato pravdati po Bosni.

Priznajem da me je to malo iznenadilo, jer sam mislio da je i njemu laknulo kada je vidio koje su sve zemlje među kosponzorima, koje nisu, i da je još neočekivano Rezolucija usvojena bez Ruskog protivljenja. Rekao sam mu tada i to mogu svakome ponoviti i sada: moja sreća je što "branim" ovakvu odluku koju su donijeli odgovorni ljudi u okviru svog institucionalnog kapaciteta; moja sreća je da nismo upali u Dodik/Cvijanović zamku pa da se moram pravdati što nismo uspjeli  zaustaviti one koji bi nas svjesno ili u neznanju, odveli u krivom smjeru i ostavili u zagrljaju "Ruske liste".

Bogu hvala danas nam stižu čestitke i zahvalnost velikog broja kosponzora. Najveći broj je onih sa kojima smo bili u ovome zajedno i na Rezoluciji o genocidu i na spomeniku Cvijet Srebrenice.

Na današnjem redovnom sedmičnom brifingu u prostorijama EU Delegacije pri UN-u za zemlje kandidate za clanstvo u EU svim državama kandidatima su se posebno zahvalili predstavnici EU za kosponzoriranje jučerašnje Rezolucije. Konstatovano je da je ovo bila rijetka prilika da su sve članice EU kao i kandidati, među kojima smo i mi, bili jedinstveni pred takvim geopolitičkim i sigurnosnim izazovom. Zajedno smo došli do usvajanja Rezolucije koja će voditi ka daljem smirivanju umjesto širenju rata u širem regionu.

Ne trebam vam posebno objašnjavati šta bi prosperitetno moglo značiti da smo mi bili jedina zemlja od Atlatika do Crnog Mora i Ukrajine koja je ostala na "Ruskoj listi".

Ne vjerujem da nekome može biti nejasno kakav bi to bio poklon Dodiku i koliki bi pozitivan efekat imao u svojim projektima lažnog borca protiv "radikalnih islamista" da nismo jučer  bili među 137 kosponzora u Vijeću sigurnosti UN-a i tako bez konsultacija i bez riječi "poručili" da ne pripadamo porodici evropskih država članica EU i NATO.