Masakr na Markalama, rana koja je duboko obilježila Sarajevo i čije se teško sjećanje svakog februara ponovo vraća, obilježen je danas polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na bolnu uspomenu koja traje već 32 godine.

Tog dana, prije 32 godine, sa agresorskih položaja Vojske RS-a koji su se nalazili na području Mrkovića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm od koje je smrtno stradalo 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Verica Čilimdžić, Alija Čukojević, Zlatko Ćosić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Cvijeće su položili predstavnici porodica ubijenih, Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, delegacija koja je položila cvijeće u ime predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, delegacije Vlade FBiH i Parlamenta FBiH te predstavnici lokalnih nivoa vlasti.

Visoki predstavnik Christian Schmidt poručio je da se danas ne okupljamo samo zbog onih čiji su životi ugašeni, nego i zbog porodica koje i dalje oplakuju svoje najmilije. Naglasio je da je važno da se u svim političkim razgovorima ne zaboravi šta se ovdje dogodilo, zašto se dogodilo i šta je potrebno učiniti da se spriječi ponavljanje takvih tragedija.

- Markale nikada ne smiju biti zaboravljene. Upravo na temelju tog sjećanja moramo graditi pravedniju i sigurniju budućnost za sve - kazao je.

Hasan Banda je tog februarskog dana došao na pijacu Markale da kupi hranu za svoju djecu. U trenutku eksplozije našao se svega nekoliko metara od mjesta pada granate.

- Bilo je strašno. Granata je pala pet metara od mene, a nakon detonacije nastali su vriska i jauci. Bio sam teško ranjen. Odvezli su me u bolnicu, gdje sam odmah operisan – ispričao je Banda, prisjećajući se trenutka koji mu je zauvijek promijenio život.

Vahida Tvico tog je dana došla na pijacu Markale da proda robu kako bi sebi osigurala nešto hrane. Trenutak koji je uslijedio zauvijek joj je ostao urezan u pamćenje.

- Sjećam se jakog zvuka, a onda više nisam znala na koju stranu da trčim. Vidjela sam mnogo krvi i dijelove tijela. Sve je bilo razbacano, glava na stolu, tijelo ispod stola – ispričala je.

Dodaje da ni danas ne može ostati ravnodušna kada dođe na mjesto stradanja.

- Kad god dođem ovdje, počnem se tresti. Malo je onih koji su odgovarali za ono što su uradili - kazala je.

Među okupljenima je bio i Hasan Banda, koji je ranjen tog 5. februara 1994. godine dok je na pijaci kupovao hranu za porodicu.

- Sjećanja na taj dan su izuzetno teška. Bio je to veliki masakr koji se nikada neće zaboraviti - rekao je Banda, dodajući da je granata pala svega nekoliko metara od njega.

Duran Đonko, koji se u trenutku eksplozije nalazio u blizini Baščaršije, kazao je da je, čuvši detonaciju, odmah znao da se tragedija dogodila na Markalama, mjestu gdje su se građani tokom opsade okupljali u potrazi za osnovnim namirnicama.

- Krv je tekla prema tramvajskoj pruzi kao potok. Dijelovi tijela su skupljani, ranjenike su ubacivali u vozila. To su prizori koji se ne mogu izbrisati - rekao je Đonko.

Nakon polaganja cvijeća, danas je u Narodnom pozorištu Sarajevo održana i zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo.

Zaborav ne smije prekriti nevine žrtve, jer čuvanje istine ostaje temelj trajnog mira i zaštita budućih generacija - poručeno je na zajedničkoj komemorativnoj sjednici. 

Masakr na Markalama bio je prvi od dva napada na ovu sarajevsku pijacu. U drugom granatiranju, 28. augusta 1995. godine, ubijena su 43 civila, a 84 su ranjena. 

Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana, tokom kojih je, prema dostupnim podacima, ubijeno 11.541 građanin, uključujući 1.601 dijete, dok je više od 50.000 civila ranjeno. Grad je u prosjeku svakodnevno granatiran s više od 300 projektila.

Najprometnija sarajevska pijaca Markale tokom rata je, uprkos stalnoj opasnosti, ostala jedno od rijetkih mjesta na kojem su se građani mogli snabdjeti osnovnim namirnicama, razmijeniti informacije i nakratko osjetiti privid normalnog života u opkoljenom gradu, što masakr iz februara 1994. godine čini jednim od najsnažnijih simbola stradanja civilnog stanovništva Sarajeva.

Za terorisanje civila Sarajeva i granatiranje grada, bivši politički i vojni lideri bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić pravosnažno su osuđeni na doživotne kazne zatvora pred međunarodnim sudovima, dok su za masakr na Markalama osuđeni i komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić i Dragomir Milošević.

Dan 5. februar u Sarajevu se obilježava kao Dan sjećanja na sve poginule građane grada tokom rata.