Zavod zdravstvenog osiguranja (ZZO) Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) mjesecima upozorava nadležne institucije da je pitanje uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje rudara i njihovih porodica postalo pitanje opstanka i daljeg razvoja zdravstvenog sistema, navodi se u saopćenju ZZO ZDK.

- Nažalost, uprkos brojnim upozorenjima i inicijativama, do danas nije napravljen nijedan konkretan korak koji bi doveo do trajnog rješenja. Uplate za PIO su bitne, ali smatramo da uplate za zdravstveno osiguranje nisu nebitne.

Važno je naglasiti da redovna uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje nije administrativna obaveza, već temelj na kojem počiva kompletan zdravstveni sistem.

Svaka neuplaćena marka znači manje sredstava za liječenje građana, za nabavku lijekova, za unapređenje zdravstvenih usluga i razvoj zdravstvenih ustanova. Upravo zbog toga tražimo uplatu duga i redovnih doprinosa.

Više od 170 miliona konvertibilnih maraka duga po osnovu neuplaćenih doprinosa predstavlja ogroman teret koji godinama usporava razvoj zdravstvenog sistema Zeničko-dobojskog kantona.

To nisu samo brojke u finansijskim izvještajima. To su sredstva koja su mogla biti uložena u sigurnije i dostupnije liste lijekova, kvalitetnije banjsko-klimatsko liječenje za pacijente kojima je ono neophodno, savremeniju medicinsku opremu, unapređenje zdravstvenih usluga za naše najmlađe sugrađane, bolje uslove liječenja za sve pacijente, kao i u brojne razvojne projekte koji zavise upravo od redovne uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Posebno zabrinjava činjenica da dio ovog duga predstavlja i dug prema Fondu solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, što direktno utiče na mogućnost finansiranja liječenja najtežih pacijenata, među kojima su i onkološki bolesnici kojima je pravovremena terapija često pitanje života.

S ciljem pronalaska održivog rješenja, Zavod je u više navrata pokušao razgovarati s nadležnima i inicirati sastanke kako bismo riješili problem i naš i rudara u Zeničko-dobojskom kantonu. Imali smo dogovorene pozive, razgovore, na koje niko s druge strane nije odgovorio.

Početkom juna, tačnije, 2. juna 2026. godine inicirali smo još jedan sastanak sa nadležnim institucijama radi uspostavljanja redovne uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje rudara. Na tu inicijativu Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije nije dostavilo odgovor.

Nakon toga je 13. jula 2026. godine održan sastanak sa federalnim ministrom energije, rudarstva i industrije na kojem Zavod nije tražio izmirenje kompletnog višegodišnjeg duga, već je iznio krajnje razuman i odgovoran prijedlog, da se uplati barem minimum minimuma duga kako nijedan rudar ne bi ostao bez zdravstvenog osiguranja i kako bi se okončala agonija rudara i njihovih porodica.

Na tom sastanku načelno je dogovoreno održavanje novog sastanka 27. jula, na kojem je trebalo finalizirati model rješavanja ovog pitanja. Međutim, taj sastanak nikada nije održan. Ne zbog izostanka volje Zavoda da se ovo riješi na zadovoljstvo svih strana već zbog razloga s druge strane.

Izostanak nastavka razgovora i nezainteresovanost nadležnih institucija doveli su do toga da istekne i privremeni period od 15 dana zdravstvenog osiguranja koji je bio osiguran kao prelazno rješenje dok se ne pronađe trajni model finansiranja. Izlazili smo u susret najugroženijima i nakon tih 15 dana. Inicirali nove razgovore, ali ništa.

U međuvremenu su izvršene uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za rudare koji ostvaruju pravo na penziju, dok je pitanje zdravstvenog osiguranja ostavljeno po strani. Time je jasno poslata poruka da zdravstvena zaštita rudara i njihovih porodica nije prioritet, iako je riječ o osnovnom ljudskom pravu.

Istovremeno, posljedice ovakvog odnosa ne snose samo rudari. Svaka neuplata doprinosa dodatno ugrožava finansijsku stabilnost Zavoda zdravstvenog osiguranja, smanjuje mogućnost finansiranja zdravstvenih usluga, lijekova sa esencijalnih listi, ortopedskih i drugih pomagala, banjsko-klimatskog liječenja, preventivnih programa, kao i brojnih razvojnih projekata kojima je cilj unaprijediti kvalitet zdravstvene zaštite svih građana Zeničko-dobojskog kantona.

Kao direktoru ove institucije cilj je rješavanje problema koje sam zatekao, a ne gomilanje istih zarad socijalnog mira. Kasnija ili slabija zdravstvena njega koja rezultira neželjenim završetkom ne poznaje socijalni mir već potrebu da se možda moglo nešto više uraditi, a da li smo imali mogućnosti i što nismo?

Činjenica da su rudari bili primorani stupiti u radnički neposluh kako bi ostvarili osnovno pravo na zdravstveno osiguranje najbolji je pokazatelj koliko je situacija postala ozbiljna.

Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona će i dalje insistirati na institucionalnom dijalogu, ali i upozoravati da dalje odgađanje rješenja proizvodi štetu koja se više ne mjeri samo finansijskim pokazateljima, nego zdravljem ljudi i usporavanjem razvoja kompletnog zdravstvenog sistema.

Zavod još jednom poziva Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i sve nadležne institucije da bez daljeg odlaganja preuzmu odgovornost i osiguraju sistemsko rješenje za izmirenje postojećih dugovanja, te uspostavu redovne uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje.

To nije pitanje samo rudara. To je pitanje očuvanja zdravstvenog sistema, zaštite prava svih osiguranika i stvaranja uslova za kvalitetnije, dostupnije i modernije zdravstvo za svakog građanina Zeničko-dobojskog kantona, navodi se u saopćenju ZZO ZDK, koje potpisuje direktor Ahmed Kasap.