Željko Ružičić je, kako ističu, za vrijeme agresije i genocida na Republiku BiH bio glas nade, ali i prkosa, svakodnevno prenoseći informacije iz Sarajeva u obruču koje, kao ni svoje sugrađane, u najtežim trenucima nije ni pomišljao napustiti. Slušaocma Radija Sarajevo bio je glas utjehe, nade, ali i prkosa, a slušaocima Hrvatskog radija i gledaocima Hrvatske televizije svakodnevno je prenosio informacije iz opkoljenog grada.

- Jedna od dvije ispaljene srpske granate 2. februara 1993. godine zaustavila je Željka Ružičića, ali pravdu i istinu ni jedan metak, ni jedna granata, ni jedna agresija i genocid, ni jedno zlo nisu i nikada neće uspjeti zaustaviti i sakriti. Željko Ružičić ostaje stalna inspiracija generacijama koje nastavljaju put borbe za istinu, pravdu i kulturu sjećanja. Sjetimo se sa poštovanjem Željka, svih ubijenih novinara i svih žrtava agresije i genocida na međunarodno priznatu članicu Ujedinjenih nacija, Republiku Bosnu i Hercegovinu - poručili su iz IGK.

Ružičić se novinarstvom počeo baviti od rane mladosti. Rođen je 1948. u Prijedoru u Bosni i Hercegovini, studirao je novinarstvo u Ljubljani i Fakultet političkih nauka u Sarajevu. Još kao gimnazijalac pisao je za zagrebačke dnevnike Sportske novosti i Večernji list te za sarajevsko Oslobođenje i Večernje novosti. Prošao je sve faze novinarstva: bio je saradnik, novinar, urednik mjesnog dnevnog lista Kozarski vjesnik i gradskoga radija u Prijedoru te glavni urednik sarajevskog Radija 202, Drugog programa Radija Sarajevo i urednik ratnog programa Radija Sarajevo.

O strahotama i stradanjima u opkoljenom Sarajevu izvještavao je i slušaoce u dijaspori, u kojoj ga pamte po njegovim britkim izvještajima. Unatoč nemogućim uvjetima i strahotama koje su Sarajlije i stanovnici Bosne i Hercegovine u tim ratnim godinama proživljavali, Ružičićevi izvještaji bili su puni iskrenih emocija s dozom humora što je ulijevalo nadu u bolje sutra.