I nije tako samo u predblagdanske dane, kao sada u vrijeme Adventa i iščekivanja jednog od najradosnijih kršćanskih blagdana Božića, nego tako je tokom cijele godine reći će u razgovoru za Anadoliu sestra Benedikta, voditeljica samostana "Drinskih mučenica" i voditeljica i odgajiteljica dječijeg vrtića "Anđeli" koji djeluje pri samostanu, jer nam svima treba činjenja dobrih djela i radosti.

Samostan je uređen, okićen i spreman za doček Božića, ali on što je posebno važno jeste duhovna priprema i molitva.

Samostan "Drinskih mučenica" u Novom Travniku zajednica je pet časnih sestara. Dvije, sestra Aneta i sestra Benedikta, rade u vrtiću gdje imaju cjelodnevno radno vrijeme. Jedna, i to sestra Mirela, je angažirana u župi Presveto trojstvo, ona je sviračica, sestra Antonija u školi predaje vjeronauku i sestra Zora radi u bolnici u Novoj Biloj. Svaka od redovnica ima svoje područje rada i vrlo raznoliko za jednu malu zajednicu sestara kao što je ova Kćeri Božije ljubavi u Novom Travniku.

Svima nam treba mir, prvo u srcu

- U biti svako vrijeme kroz godinu kod nas je sveto vrijeme. Priprema za Božić, za Isusov rođendan, nama u samostanu je najbitnija ta duhovna dimenzija. Mi se uglavnom najviše molitveno pripremamo, kroz molitvu i čineći tako i dobra djela. To se ogleda kroz činjenja dobrih djela u zajednici počevši od toga da to radimo jedna drugoj. I ne znamo, to se pokuša nekako skriti, da nije tako javno već u anonimnosti, da je samozatajno da činimo prvo jedna prema drugoj neka djela ljubavi na bilo koji način. A, isto tako, činimo djela ljubavi prema ljudima u potrebi koji su izvan, u okruženju. Uglavnom, u nas je najbitniji taj element duhovni, molitva naša u samostanu, svakodnevno koju mi imamo. Kroz ovo vrijeme pripreme za Božić svakako to malo više pojačamo - kaže sestra Benedikta.

U samostanu gori i četvrta svijeća, koja simbolizira završnicu dočašća i pripreme za Božić.

- Advent je radosno vrijeme. Vrijeme gdje ne bismo mi kao kršćani, ne samo mi kao redovnice i redovnici, ne bismo smjeli biti tužni, ne bismo smjeli biti žalosni. Kroz to vrijeme priprave za Božić, mi bismo trebali biti radosni. I tu radost bismo trebali širiti prema drugima, prvenstveno prema onima sa kojima živimo, a isto tako što više izlazeći vani i na margine društva, činiti to svakako, tu radost širiti. To radosno iščekivanje. I trebamo biti radosni, kao što ste i sami rekli kada ste ušli u samostan, da su sestre radosne. Treba da budemo radosne. Imamo razloga biti radosni. Jer, Bog je došao na Zemlju i to nam je najbitnije i najvažnije. On je tu, on je sa nama. Mi slavimo Božić, slavimo dan njegovog rođenja i sjećamo ga se. Ali, on je tu sa nama i to je velika radost za nas kršćane, za nas redovnice - navodi sestra Benedikta.

Pripreme za blagdane ne razlikuju se posebno u odnosu na sve druge kršćane.

- Ne bi se trebali izdvajati. Svaki pojedini kršćanin bi to trebao. Radosno se pripremati za blagdan Božića. Može se aranžirati, lijepo je to sve. Ali, to nije bit. Nije to bitno. Bez toga se svega ustvari može. Iako i mi isto okitimo kuću, svakako da se to nekako i izvana primijeti u odnosu na drugi period kroz godinu. Ali, istaknut ću da je najbitnija ta duhovna dimenzija, duhovna priprema, čineći dobra djela i širiti radost svakako - ističe sestra Benedikta.

Uputila je jasnu poruku za Božić.

- Lično, kao redovnica, reći šta bih ja, šta je moja želja za ovu našu zemlju, za svakoga čovjeka koji živi na Zemlji bez obzira na vjeroispovijest, jer smo mi pred Bogom prvenstveno djeca Božija. Moja želja je ta da se stvarno stvori ta atmosfera mira i slobode ljudima, jer je Bog nas stvorio kao slobodna bića. Tako treba da svaki čovjek bude slobodan. Da se nekako omogući da svaki čovjek ima nekakav pristojan život, neke osnovne potrebe za životom da su mu zadovoljene. Mi u samostanu i šire kao kršćani prvenstveno bi trebali taj mir. Svima nama potreban je taj mir. Prvo mir u srcu čovjeka. Ako ima mir u srcu onda ima mir i oko sebe, onda ima i mir u porodici, onda ima mir i u široj zajednici. Dakle, mir nam je svima potreban. Mislim da za ovaj Božić, moja poruka je da nam svima mali Isus, mali Bog koji se rodio, koji dolazi, koji je zapravo već došao, podari i da svima mir u srcu - navodi sestra Benedikta.

Naglašava kako je važna tradicija obilježavanja blagdana, pa tako i Božića.

- Tradicija je bitna. Mi u Bosni imamo jako puno tih specifičnosti. Lijepo je, mi moramo i nekim vanjskim znakovima pokazati i obilježiti. Sami ti adventi koji se obilježavaju u mjesnim zajednicama, u župama, u općinama su lijepi sami po sebi. Sve je to lijepo, ne mogu reći da nije. Ali, po meni, za mene kao za redovnicu i za svakoga kršćanina, priprema za Božić, za blagdan je ona duhovna prvenstveno - cijeni sestra Benedikta.

Važnost okupljanja za stolom

Dala je jasne naputke šta kod svake porodice koja dočekuje blagdane Božića ne bi smjelo biti izostati.

- Mi u samostanskoj zajednici pripremali smo se kroz cijeli advent u jednom radosnom iščekivanju. Kruna toga svakako će biti polnoćka, sveta misa u pola noći. Prije te same svete mise, mi imamo zajednički objed. To je bitno, da se mi nađemo za tim zajedničkim stolom. Za svaku porodicu je bitan taj zajednički stol. Nebitno je da li je to doručak, ručak ili večera. Važnost obilježavanja blagdana Božića, jer je to porodični blagdan, da se upravo porodica nađe na okupu, da bude zajedno. To je najvažnije u tom periodu, biti zajedno - ističe sestra Benedikta.

Pretjerani materijalizam, kaže, na jedan način svakim danom sve više ugrožava život porodice.

- Što znači, od samog radnog vremena koje se nameće današnjem društvu. Jednostavno, porodica nema vremena za sebe, da se nađe zajedno. Da li je to nekakav sistematski način, nažalost, ne može se drugačije tumačiti, da se razori zajedništvo porodice. Kako spasiti porodicu? Tako da se svi mi potrudimo. Što mi kao vjerske zajednice, moramo se uključiti. Evo, mi imamo vrtić. Moramo se nekako truditi i roditeljima, te neke vrijednosti koje su bitne za njih ukazivati, kao recimo sada za blagdan Božića. Jednostavno ih naglašavati, govoriti ih, što indirektno, što direktno.

Sada primjerice trebamo govoriti šta je bitno za Božić. Jer, mi razgovaramo, pričamo. Imamo i radionice. I sve je to lijepo. Ali, treba im se jednostavno malo više govoriti, razgovarati sa njima, dati ljudima možda mogućnost za susrete, što je bit, što je važno. Jednostavno da malo stanemo na loptu. Svima nama to treba, nogu na loptu i da malo razmisli o biti i važnosti toga zajedničkoga porodičnog stola i naših zajednica. Mi nismo ništa izuzeti od jedne porodice. Ako se mi ne borimo, ne trudimo, onda ništa. Jer, i mi po zajednicama smo puno prezaposleni. Svako ima svoje obaveze, što župne škole, vrtići, bolnica. Mi smo ovdje tako raznoliki. I ako se mi ne potrudimo da nađemo neko zajedničko vrijeme gdje mi moramo početi zajedno, onda gubimo - navodi sestra Benedikta.

Dan u samostanu počinju zajedno u 6.15 sati ujutro zajedničkom molitvom.

- Možda je to nekome rano. Ali, mi nemamo neko drugo vrijeme. Jer, nam je stalo da mi započnemo dan zajedno molitvom. Tako isto navečer, kao zajednica, dan zajedno i završimo. Jer, preko dana mi smo svi raštrkani. Moramo spašavati porodicu. Porodica je definitivno ugrožena. Ugrožena je totalno. Ja radim u vrtiću s porodicama, i svakodnevno vidim poteškoće tih porodica. Vidim koliko su djeca, nisu namjerno, od svojih roditelja ugrožena, zapostavljena. Imaju sve ono materijalno, ali nemaju ono najbitnije, a to je nemaju vrijeme svog roditelja koje je nezamjenjivo - ističe sestra Benedikta.

Kaže kako nam nedostaje razgovora i razuma.

- Apsolutno. To je osnovno. Gdje god se razgovara, gdje ima zajednička riječ, može se nešto i postići. Da bi se razgovaralo, moramo biti zajedno. Ako nemamo potrebe za razgovorom, onda nema zajedništva - ističe sestra Benedikta.

Dala je jasne poruke šta bi se hitno trebalo učiniti na spasu porodice.

- Pojedinci puno čine. Mislim, definitivno, ne može se reći da se ništa ne čini. Ima na pojedinačnom planu aktivnosti. Ali, tu se mora uključiti šira zajednica da bi se neko nasilje spriječilo. Tu, u tim slučajevima, nužno je uključenje šire društvene zajednice. Jer, ako je negdje prisutno nasilje, prvo ga treba definirati. Jer, ako se to ne definira i ne kaže, ako se to pod tepih stavlja, to se nagomilava kao i sve ostalo. Jedino tako možemo pristupiti mi svi. Mi kao redovnice imamo mogućnosti susreta sa porodicama. Naš način je taj individualni razgovor. Uvijek roditelji imaju mogućnost sa nama razgovarati, savjetovati se, što bi kako bi, da li im mi možemo pomoći riješiti neki problem. Uglavnom, mi smo tu njima na raspolaganju. Jer, taj vrtić mi nismo otvorili zato da imamo neki prosperitet, daleko od toga, nego prvenstveno da pomognemo toj katoličkoj porodici na ovom području - ističe sestra Benedikta.

Čast i obaveza

Samostan "Drinskih mučenica" u Novom Travniku nosi naziv po časnim sestrama koje su 1941. godine odvedene iz samostana na Palama, mučene, a potom i na svirep način ubijene u Goraždu. U prostoru za zajedničke molitve samostana u Novom Travniku nalazi se i komad platna odjeće Drinskih mučenica.

- Nama je velika čast zato što imamo sestre u našoj družbi, našoj provinciji Kćeri Božije ljubavi koje su došle na čast oltara kao blaženice. Naravno, u tom vremenu kao što se s njima događalo nije bilo nimalo ni lijepo ni idilično. Ali, mi smo sretne i ponosne kao Kćeri Božije ljubavi da imamo sestre blaženice. Obavezne smo. Nas svaka od Kćeri Božije ljubavi obvezuje da širimo taj glas njihove svetosti, glas o njihovom načinu života i smrti i ljudima da potičemo da se utječu na njihovom zagovorju. Zaista one su moćne i mogu nam pomoći kod dragog Boga. Ja sam u to uvjerena iz ličnog iskustva, koliko sam na službi u Bosni i Hercegovini, dvadeset punih godina. Jesam rođena u Bosni, ali sam opet posljednjih dvadeset godina ovdje u Bosni i Hercegovini, u Novom Travniku - naglašava sestra Benedikta.

Govorila je i o tome po čemu su Drinske mučenice bile posebne.

- Specifičnost je upravo ta da su one činile dobro u tom vremenu u kojem su one živjele, tom mjestu gdje su one živjele. I one su zaista činile dobro svakom čovjeku. One se nikada nisu osvrtale na vjeroispovijest ili bilo koji status nekog čovjeka, neke porodice, nego su zaista svima pomagale. To je specifičnost, što su one zapravo stradale od takvih ljudi, ljudi kojima su one pomagale. Neću reći generalno od svih, ali jednog dijela ljudi koji su njih mučki ubili na taj način - navodi sestra Benedikta.

Na nama je, kaže, kao što su to činile i Drinske mučenice, širiti dobro i činiti dobro bez obzira na to da li će to neko prepoznati ili ne.

- To nije bitno. Mi smo obavezni da činimo dobro i širimo radost, da vodimo u nebo - poručuje sestra Benedikta.

Na nedavnom obilježavanju dvije decenije rada dječijeg vrtića "Anđeli", koji djeluje pri samostanu "Drinskih mučenica", bilo je, kažu, fascinantno vidjeti da su nekadašnji polaznici već oženjeni ljudi i imaju svoju djecu.

- Dječiji vrtić 'Anđeli' je otvoren prije tačno 20 godina isto kao i samostan. Od samoga starta. Bilo je također pet sestara 2003. godine. Vrtić je kao i svaki drugi vrtić. Registriran je pravno. Podložan je svim zakonima i normativima Bosne i Hercegovine. Program se provodi cjelodnevni u vrtiću. Specifičan je vrtić zato što je to vjerski vrtić, što mi imamo integriran vjerski program koji provodimo. Roditelji su slobodni u izboru, jer mi isto tako kao redovnice nikada ne pitamo, je li dijete katolik, odnosno rimokatolik, pravoslavac, čak i ako je muslimansko dijete.

Jer, roditelj je taj koji bira gdje će mu dijete biti. Tako da do sada, ovo koliko radimo, imamo veliki interes za naš vrtić, ali naš kapacitet je ograničen na 30 djece. Mogli bi proširiti kapacitete, ali to povlači druge probleme, jer mi nismo u mogućnosti nekog radnika uposliti i plaću im davati. Onda bismo morali povećati cijenu vrtića, a to nam zaista nije nimalo u interesu, jer smatramo da trenutna ekonomska situacija nije baš dobra za svakoga - navodi sestra Benedikta.

Kaže kako je najbitnije da se dijete u okruženju u kojem se nalazi osjeća dobro, ugodno, slobodno i zaštićeno.

- Ako dijete ima te sve elemente zadovoljene u jednom prostoru gdje ono boravi cjelodnevno, mi ne trebamo nikakvu drugu propagandu. Nama ne treba propaganda. Naš sam rad i ta djeca koja izlaze iz naše ustanove nakon dvije do tri godine, oni su u biti naša propaganda. Tako da nikakvih drugih planova nemamo. Kao i svi ostali vrtići radimo. Samo je ta naša specifičnost što smo vjerski vrtić, vjerski predznak imamo i provodimo taj vjerski odgoj - poručuje sestra Benedikta.