Od pada zaštićene zone Ujedinjenih nacija Srebrenice 11. jula do 16. jula 1995. godine kolona muškaraca, ranjenika i dječaka na putu dugom 110 kilometara intenzivno je gađana svim vrstama naoružanja i bojnim otrovima, a pripadnici Vojske i MUP-a RS sve ratne zarobljenike tih dana su strijeljali na stratištima širom Bosanskog podrinja.

- Ovdje je vođena borba prsa u prsa. U poslijepodnevnim satima 16. jula 1992. godine došlo je do proboja i našeg izlaska na slobodnu teritoriju. Oni negiraju genocid, oni veličaju zločince, između ostalih generala Vinka Pandurovića, koji je osuđeni ratni zločinac, ali o kojem se pravi mit da je bio humanitarac i da nam je otvorio koridor za izvlačenje.

Nije to tačno. Tačno je da smo krvlju i svojim tijelima otvorili koridor i došli do slobodne teritorije - kazao je Salih Mulalić, predsjednik Udruženja Preživjeli genocida 11. jula 1995.

Cilj okupljanja je, kako je istaknuto, da se kroz njegovanje kulture sjećanja ne bi zaboravio genocid i herojska borba muškaraca i dječaka iz Srebrenice za slobodu.

- Govorio sam o temi kontinuiteta genocida nad Bošnjacima Podrinja. Ono što je zadesilo Bošnjake Srebrenice i Podrinja u julu 1995. godine je završna faza onog što je počelo u proljeće 1992. godine, a da je priprema počela nekoliko godina prije. Predočio sam relevantne dokumente od 1989. godine do 1995. godine.

Srebrenica, odnosno srednje Podrinje, nisu slučajno stavljeni kao prioritet u velikosprskim planovima i to je pripremamo u najvišim strukturama Srbije, odnosno Savezne republike Jugoslavije, te je to u tim krugovima bilo razrađeno do najsitnijih detalja - rekao je Avdo Huseinović, autor mnogobrojnih dokumentarnih filmova o stradanjima Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Večeras je otvorena i hair-česma u Nezuku, a poznati fotoreporter Ahmet Bajrić postavio je izložbu fotografija preživjelih u proboju 16. jula 1995. godine koje su krucijalno svjedočanstvo o bespoštednoj borbi ljudi za goli opstanak i slobodu.