Diljem svijeta danas se obilježava Majčin dan, povodom kojeg se prisjećamo bosanskohercegovačke heroine Halide Bojadži, koja je preminula krajem aprila ove godine, a koja je ostala simbol snage, hrabrosti, predanosti i požrtvovanosti majke, jer je nakon smrti tri sina bila na prvoj liniji odbrane Bosne i Hercegovine i ponovo rodila u teškim ratnim uvjetima.

Danas se u brojnim zemljama svijeta obilježava Majčin dan s ciljem odavanja počasti majkama. Prigodnim programima i manifestacijama Majčin dan se u najvećem broju zemalja svijeta obilježava druge nedjelje u maju.

Halida Bojadži bila je pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojoj su 1992. godine dva sina ubijena granatom ispaljenom s položaja agresorske Vojske Republike Srpske (VRS) na sarajevsko naselje Sedrenik, a bila je i simbol snage i dobrote žene.

Tog kobnog 9. juna 1992. godine u ulici Sedrenik, u dvorištu kuće porodice Bojadži, ubijeni su Mirza Bojadži (12 godina) i Fehim Bojadži (17) te kćerka njihovog amidže Amina Bojadži koja je imala 14 godina. Osim njih, poginuo je i mladić Sakib Prašović koji je imao 24 godine.

Halida je govorila da majčina bol ne jenjava za ubijenom djecom, a želja joj je do smrti bila da joj se sin Muhammed zaposli i da ne napusti BiH.

Halida je nakon masakra i pogibije dva sina rodila sina Muhammeda koji je za Anadoliju rekao kako je ona uvijek je pričala o hrabrosti žena i njihovoj ulozi u odbrani BiH od agresora, kao i u njihovoj vitalnoj uloži u životu u cjelini.

- Mene je mama rodila s 43 i pol godine, a prije toga 9. juna 1992. godine su poginula moja dva brata, rodica i policajac. Agresorska maljutka pala je u avliju i raskomadala njihova tijela. Mama je i prije toga bila uključena u organizaciju otpora u Sarajevu, a nakon ovog događaja je bila aktivna u vojsci na prvoj liniji odbrane grada. I poslije rata je ostala u vojsci do penzije i djelovala kroz nekoliko udruženja - kazao je Bojadži.

Hrabra Halida je nosila dvojke i na liniji je zadobila povredu zbog koje je morala biti porođena carskim rezom. Muhammed je rođen sa svega kilogram i preživio je zahvaljujući inkubatoru, a njegov brat blizanac je rođen mrtav. Preživjela je i sepsu krvi nakon poroda.

- Iz bolnice me je iznio kum Jovan Divjak. Govorio mi je da ću biti jak na majku. Bili smo jako bliski i pomagao sam roditeljima koliko sam mogao i morao sam brzo odrasti da bi im bio na pomoći. Koliko god moja životna priča bila teška, uvijek ima i težih slučajeva. Evo i danas vidimo šta se dešava u svijetu, ratovi, ubijanje djece - kazao je Bojadži.

Prvo čega se Muhammed danas sjeti o majci Halidi je kako se uvijek trudila da bude pravedna i poštena.

- To je kočilo i u napredovanju, ali ustrajavala je. Regrute u vojsci je pazila i mnogi su je zvali majkom. Pogađalo ju je kad su je kasnije zvali nanom, jer bi bila nana da joj sinovi nisu ubijeni u ratu - kazao je Bojadži.

Muhammed se još uvijek navikava na život bez majke, nedostaje mu, a posebno da ga lijepom riječju isprati i dočeka u kući.

- Ovo mi je prvi Majčin dan bez žive majke i uskoro će prvo obilježavanje godišnjice ubistva braće biti bez nje. Ona je prilikom obilježavanja ranijih godišnjica često govorila da svake godine sve manje ljudi ima. Međutim, život ide dalje i mi se moramo boriti dalje - poručio je Bojadži.