Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović danas je pozvao sve dobronamjerne ljude Banje Luke da, bez obzira na njihovu životnu filozofiju i opredjeljenje, štite jedni druge od svakog zla i da čuvaju bogomolju drugoga kao što čuvaju i svoju vlastitu.

Danas je svečano otvorena posljednja obnovljena banjalučka džamija Arnaudija, a ovom značajnom događaju za cijelu Islamsku zajednicu prisustvovao je reisu-l-ulema, te se obratio prisutnim.

On je izrazio nadu da će obnova banjalučkih džamija vratiti stari duh otvorenosti Banjoj Luci, da će ohrabriti one čiji korijeni su s ovih prostora da se vrate i da će osnažiti dobre međuljudske odnose.

- Nadamo se da će svjetlo kandilja banjalučkih džamija osvijetliti put bolje budućnosti i da će pomoći da zacijele duboke rane. Ako vjerski objekti ne vrše tu ulogu i ne doprinose međuljudskoj korektnosti i čestitosti, ne podstiču ljude na plemenitost i kulturu i ne pozivaju ih na saradnju u dobru i na civilizacijsku izgradnju, onda ne vrše svoju ulogu koja im je namijenjena - kazao je, između ostalog, reisu-l-ulema.

Obraćanje reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:

- Hvala Allahu Koji je odlikovao čovjeka nad ostalim stvorenjima. Koji je ljudima objavio Kurʼan. Neka je mir i spas na Muhammeda, a.s., prvaka vjerovjesnika i ljudi, izvora znanja i mudrosti, na njegov rod i ashabe. Gospodaru naš, uputi nas putevima koji Tebi vode i zaštiti nas od ljudi i naroda koji nam nasilje čine.

Ekselencije i eminencije, braćo i sestre, dragi prisutni!

Esselamu alejkum, mir s vama!

Božijom voljom i Njegovom podrškom danas svjedočimo velikom događaju: obnavljanju još jednog simbola naše vjere i postojanosti na ovim prostorima. Svjedočimo danas potvrdi velike historijske istine prema kojoj će one ideje koje grade nadvladati one koje ruše. Današnjim ponovnim otvaranjem ove drevne građevine, koja je stoljećima bila utočište dobrih ljudi, mi ispravljamo makar dio nepravde prema ovom gradu, njegovoj historiji i njegovim stanovnicima.

Danas u ovom lijepom gradu naše prelijepe domovine svih šesnaest prijeratnih džamija ponovo blistaju svojim sjajem i svjedoče o nama i našoj kulturi – kulturi u kojoj je uvijek bilo mjesta za druge i drugačije.

Obradovani smo i ohrabreni što su s nama naša braća iz Turske bez čije pomoći ovaj posao ne bismo mogli završiti. S nama su danas državni ministar u Vladi Republike Turske Mehmet Nuri Ersoj, predsjednik Dijaneta dr. Ali Erbaš, direktor Generalne direkcije vakufa Republike Turske Sinan Aksu i drugi naši dragi prijatelji iz ove prijateljske zemlje.

Također, braćo i sestre, sa ovoga mjesta posebne pozdrave šaljemo našem bratu, uvaženom predsjedniku Republike Turske Redžepu Tajibu Erdoganu, neka ga Allah čuva.

Ovo je naše zajedničko bosansko-osmansko naslijeđe ali i naslijeđe čitave Bosne i Hercegovine, Evrope i svijeta nad kojim nam valja bdjeti. 

Istovremeno, naša radost je pomućena prisjećanjem na sve one džematlije ove džamije koji nisu više s nama, koji su ubijeni ili protjerani iz svog rodnog grada. Vrijeme je ovo i mjesto da se pored svih njih sjetimo i časnog muftije Ibrahim-ef. Halilovića koji je preživio više pokušaja atentata na njega i njegovu porodicu i svojim očima svjedočio rušenju džamija i pokušaja zatiranja svakog traga prisustva muslimana u ovom gradu.

Danas se sjećamo i Zahid-ef. Makića, vrijednog banjalučkog imama, koji je 23. septembra 1992. godine iz vatrenog oružja ubijen u gradu u kojem nije bilo vojnih dejstava i to u povratku kući nakon obavljenog akšam-namaza u “Mehdibeg” džamiji. Sjećamo se danas i rahmetli Murata Badića, šezdesetjednogodišnjeg starca iz Cazina, koji je kamenovanjem ubijen na dan postavljanja kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije. Za njegovo ubistvo niko nije odgovarao.

Sjećamo se, tugujemo i molimo za duše brojnih drugih, naše braće i sestara čiju žrtvu nikada nećemo zaboraviti.

Braćo i sestre, dragi prisutni.

Brine nas i to što danas uz ove obnovljene džamije jedva da imamo džemat.

Nadamo se da će obnova banjalučkih džamija vratiti stari duh otvorenosti ovom gradu, da će ohrabriti one čiji korijeni su s ovih prostora da se vrate i da će osnažiti dobre međuljudske odnose. Nadamo se da će svjetlo kandilja banjalučkih džamija osvijetliti put bolje budućnosti i da će pomoći da zacijele duboke rane.

Ako vjerski objekti ne vrše tu ulogu i ne doprinose međuljudskoj korektnosti i čestitosti, ne podstiču ljude na plemenitost i kulturu i ne pozivaju ih na saradnju u dobru i na civilizacijsku izgradnju, onda ne vrše svoju ulogu koja im je namijenjena.

Džamija je uvijek bila mjesto koje u nama izgrađuje mjeru postupanja u nastojanju da se pravilno i korisno postavimo prema svemu s čim dođemo u dodir. Džamija ljude uči zajedništvu i tako ih održava u ravnoteži i harmoniji sa svijetom u kome žive. Imati mjeru u životu, dokučiti tu mjeru, najveće je čovjekovo umijeće. Zakidanje na mjeri - odstupanje od umjerenosti - ima loše posljedice i među ljude unosi mržnju, pakost i uskraćuje im ljubav u međusobnim odnosima. Stoga, neka nam odmjerenost u svemu bude najvažnija, mjera svih stvari. Ta, mi smo, po slovu Kur'ana, ummet srednjega puta, zajednica umjerenosti i odmjerenosti, pa neka i naše džamije u našim mahalama budu centri u kojima će se njegovati takva orijentacija, u kojima ćemo jedni druge prepoznavati kao braću i sestre i iz kojih ćemo svakim danom izlaziti kao bolji i plemenitiji ljudi.

Džamija je i mjesto širenja islamske i opće kulture i obrazovanja. Pa neka i ova džamija bude mjesto okupljanja dobrih i pobožnih ljudi; mjesto u kojem će se odgajati velikani, ljudi visokog morala i visokih ambicija, muškarci i žene koji će ponizno služiti svojoj zajednici i svojoj domovini; i prednjačiti u dobru.

Želim kazati da su muslimani generalno uvijek doprinosili napretku, čuvali, branili i štitili ono što svijet može učiniti boljim i ljepšim. Upravo je džamija doprinijela da komunikacija među ljudima uvijek bude otvorena i srdačna, topla i prijateljska.

Zato se s pravom pitamo odakle su došli oni koji su bez razloga bili spremni porušiti sve banjalučke džamije i sve druge do kojih su došli. Nadam se da ovih šesnaest banjalučkih ljepotica više nikada neće dohvatiti rušilačka ruka. Bože, molimo Te da tako i bude.

Nijedan objekat u kome se istinski zaziva Dragi Bog ne bi trebao ikome smetati: ni hrišćanska crkva, ni jevrejska sinagoga. Naprotiv, muslimani su pozvani da i njih štite i brane od nasrtaja onih koji nemaju svijesti o njihovom značaju i o vrijednosti međuljudskih i međureligijskih odnosa. I muslimani su to činili, i činit će, ako Bog da. To je njihova vjerska obaveza; tome ih uči njihova džamija. Kur'an kaže: A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. (El-Hadždž, 40)

Pozivam sve dobronamjerne ljude ovoga grada, bez obzira na njihovu životnu filozofiju i opredjeljenje, da štite jedni druge od svakog zla i da čuvaju bogomolju drugoga kao što čuvaju i svoju vlastitu. Jedni drugima smo najpreči.

Također, ovom prilikom pozivam Banjalučane, koje je ondašnji zločinački režim otjerao iz ovog njihovog grada, da se vrate i svoj život provode ovdje, kao svoji na svome, i da zajedno s drugim čestitim ljudima u njemu doprinose daljnjem napretku i prosperitetu grada u svakom pogledu.

Vratite se u svoju Bosnu, svojoj avliji, jer „Sunce tuđeg neba neće vas grijati kao ovo ovdje“, kako reče naš pjesnik Aleksa Šantić i jer pripadate ovoj zemlji i ovom nebu! Ova vas džamija treba; ovaj grad vas treba; ova zemlja vas treba. Vas i vašu djecu.

Dragi Banjalučani!

Vi imate stoljetno iskustvo zajedničkog življenja i međusobnog kulturnog prožimanja. To je nešto što struji vašim žilama i unosi toplinu u vaše duše. Čuvajte to i svoje iskustvo prenesite na svoju djecu. Govorite im o ljepoti zajedničkog življenja. One koji ne budu umjeli živjeti s drugima i s njima dijeliti životni prostor život će, bez sumnje, potisnuti na marginu i oni će kaskati za drugima.

Rukovodstvo ovoga grada pozivam da poštuje vjersko opredjeljenje svake osobe, da ljude tretira jednako i svima pruža jednaku šansu za uspjeh, te da njeguje kulturu mira i suživota. Neka nasilje zauvijek ode iz ovog grada - na dno odlagališta nepoželjnog, ponižavajućeg i lošeg.

Neka su vam blagoslovljeni svi hramovi u kojima se istinski veliča Bog svih ljudi, i neka i ovih šesnaest naših džamija budu svjetionici na stazi radosti, uspjeha i lijepog življenja.

Bože, blagoslovi ovaj grad i njegove ljude i neka se u njemu spominje ime Tvoje sve do Sudnjega dana. I slobodno uče ezani i zvone crkvena zvona. Neka Arnaudija iznova svjedoči o dobroti ljudi ovoga grada. Amin!“