Nekada prometna saobraćajnica kojom su svakodnevno prolazili radnički autobusi, đačke ekskurzije i kamioni s robom za izvoz, cesta između Bosanske Krupe i Sanskog Mosta danas vodi kroz gotovo napuštena podgrmečka mjesta.

Urušeni pogon nekadašnje fabrike stolica u Jasenici, devastirani spomen-kompleksi i prazan objekat bivše policijske stanice na raskrsnici kod Lušci Palanke oslikavaju današnju sliku kraja u kojem su od nekadašnjeg života ostali samo rijetki stanovnici i tišina.

Na ovom pravcu koji preko obronaka Grmeča povezuje dvije općine Unsko-sanskog kantona danas se kilometrima vozi bez susreta s drugim vozilom ili prolaznikom.

Kroz Jasenicu, Majkić Japru i pored Lušci Palanke, mjesta u kojima je nekada vrvilo od života, na svakom koraku vide se tragovi nekadašnjeg razvoja prepuštenog zubu vremena. Uz cestu se nižu ruševine devastiranih fabrika, škola, ambulanti i muzeja, dok pored njih stoje obnovljene povratničke kuće čije su kapije uglavnom zaključane.

Jasenica, nekada najveće selo na ovom dijelu općine Bosanska Krupa, prije posljednjeg rata brojala je između 500 i 1.000 stanovnika i nosila nadimak "mali Švarcvald“. Imala je školu punu đaka, poštu, mjesni ured, ambulantu, mali hotel u koji su dolazili gosti iz cijele bivše države, ali i vlastitu industriju.

Poseban simbol nekadašnjeg života i privredne snage ovog kraja bila je fabrika stolica u Jasenici.

U vremenima kada je drvna industrija bila okosnica razvoja podgrmečkog kraja, ovaj pogon je zapošljavao mještane Jasenice i okolnih sela, osiguravajući egzistenciju desetinama porodica. Iz nje su svakodnevno izlazili kamioni s namještajem, a zvuk mašina i žamor radnika davali su ritam cijelom mjestu.

Danas od te fabrike nije ostalo gotovo ništa osim sablasne betonske konstrukcije bez prozora i vrata, zarasle u korov i okružene ispucalim asfaltom fabričkog kruga. Pogon poslije rata nikada nije obnovljen niti je ponovo pokrenuo proizvodnju.

U nekadašnjim halama danas nema ni mašina ni radnika, a na oronulom zidu, uz krošnju breze koja je izrasla iz zapuštenog dvorišta, stoji tek izblijedjeli natpis da se prostor od preko dvanaest hiljada kvadratnih metara prodaje – kao nijemi svjedok da ovdje više nema ni fabrike ni ljudi.

Ovaj kraj nosi i snažan historijski pečat iz Drugog svjetskog rata. Od ustanka u julu 1941. godine, pa gotovo do samog kraja rata, na Grmeču i u Podgrmeču nalazila se velika slobodna teritorija.

U Jasenici je djelovala partizanska radionica za izradu i popravku oružja, bilo je smješteno sjedište Vrhovnog štaba, a u novembru 1942. godine tu je održana i Skupština pravoslavnih sveštenika koji su podržali Narodnooslobodilački pokret. 

U decenijama nakon tog rata, Jasenica je bila nezaobilazna destinacija za đačke ekskurzije, novinare i putnike koji su obilazili spomen-kompleks i muzej posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. Danas je zgrada muzeja devastirana, a postamenti na kojima su stajale biste 12 narodnih heroja Podgrmeča odavno su prazni.

Nastavljajući putem prema Sanskom Mostu, cesta prolazi pored Lušci Palanke, mjesta bogate prošlosti koje se u pisanim dokumentima prvi put spominje još 1351. godine u Povelji bana Stjepana II Kotromanića.

 U drugoj polovini 20. vijeka Lušci Palanka bila je pravi mali gradić u kojem je, zajedno s okolnim selima, živjelo 3.500 ljudi, dok je cijela nekadašnja općina 1971. godine brojala više od 10.000 stanovnika.

Radile su dvije fabrike, od kojih je jedna proizvodila automatske dijelove za mašine i izvozila ih u Italiju. Mjesto je imalo veliku školu sa stotinama učenika, šumariju, poštu, ambulantu, stomatologa, apoteku, matični ured, trgovine, zanatske radnje i kafane.

Danas, u prolazu ovim pravcem, taj nekadašnji život jedva da se može i naslutiti. Na samoj raskrsnici prema Sanskom Mostu nema ni prolaznika ni automobila koji čekaju na skretanje. Uz raskrsnicu stoji zgrada u kojoj je još prije desetak godina radila policijska stanica, ali taj objekat danas zjapi potpuno prazan.

Iako u samoj Palanki i okolnim zaseocima još živi tek pokoji stariji mještanin i povratnik, prizor napuštene stanice na pustom raskršću ostavlja utisak mjesta iz kojeg su se i posljednje institucije davno povukle.

Vožnja ovim putem danas podsjeća na prolazak kroz prostor ispunjen ostacima prošlih vremena, gdje su ostali samo kameni i betonski svjedoci nekadašnjeg života, prazne ceste i tišina koja najbolje govori o sudbini podgrmečkih sela.