Vladi Kantona Sarajevo i nadležnim institucijama trebalo je više od pet mjeseci da od objave javnog poziva konačno usvoje dopunjene liste za sufinansiranje zapošljavanja boračkih kategorija, ali umjesto efikasne podrške, poslodavcima i nezaposlenima isporučili su školski primjer pravne nedorečenosti i birokratske konfuzije.

Zbog šlampavo napisanog javnog poziva, u čijem samom naslovu stoje "demobilisani borci i članovi njihovih porodica", dok se u sitnim slovima teksta djeca demobilisanih boraca misteriozno gube, odbijeno je čak 11  prijava, a učesnici su i najveći kantonalni giganti poput KCUS-a i Doma zdravlja KS.

Ovakav rasplet ogoljuje sav amaterizam kreatora programa, dok se iz budžeta dijele subvencije od 18.000 do 24.000 KM po radniku, nadležne institucije nisu bile u stanju ni precizno definisati ko uopće ima pravo na taj novac, ostavljajući i privredu i djecu boraca da mjesecima budu taoci njihovog naknadnog "tumačenja" vlastitih propisa.  

Vlada Kantona Sarajevo tek je krajem oktobra usvojila dopune lista poslodavaca koji mogu učestvovati u programu sufinansiranja zapošljavanja šehidskih porodica, porodica poginulih boraca, demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica.

Međutim, iza administrativne odluke krije se problem koji otvara ozbiljna pitanja o načinu pripreme javnog poziva, njegovom tumačenju i radu institucija koje su odlučivale o prijavama.

Naime, od objave javnog poziva 21. maja do usvajanja dopunjenih lista 22. oktobra prošlo je pet mjeseci čekanja na rezultate.

Prema informacijama do kojih je Faktor došao, problem je nastao zbog različitog tumačenja toga imaju li pravo učešća u programu i djeca demobilisanih boraca.

Prema tumačenju izabranih poslodavaca, a što se ne da isčitati iz rješenja i javnog poziva, programom su obuhvaćena djeca šehida i poginulih boraca te djeca ratnih vojnih invalida, ali ne i djeca demobilisanih boraca.

Zbog toga 11 poslodavaca, odnosno prijava koje su se odnosile na zapošljavanje osoba iz ove kategorije, nije prošlo.

Ovakav rasplet otvara pitanje kako je moguće da javni poziv i program, čiji naslov obuhvata i demobilisane borce i članove njihovih porodica, ostave prostor za tumačenje prema kojem njihova djeca nemaju pravo učešća.

Posebno je problematično što se ne radi o neozbiljnim ili nepoznatim poslodavcima.

Među imenima na dostavljenom spisku nalaze se Turistička zajednica Kantona Sarajevo, JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, JU Psihijatrijska bolnica KS, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), JU Zavod za medicinu rada KS, JU Kulturno-sportski centar i Radio Ilijaš, JP Olimpijski bazen Otoka i Školski centar "Mehmed Handžić", ali i privatni poslodavci poput računovodstvene agencije Ambicon BH Digital d.o.o. i obrta Smile Beauty Studio te obrtničke djelatnosti "Puškić".

Dakle, radi se o ustanovama, javnim preduzećima i drugim poslodavcima koji su aplicirali na javni poziv, a sada se postavlja pitanje jesu li njihovi zahtjevi odbijeni zbog neispunjavanja jasno propisanih uslova ili zbog načina na koji su nadležne institucije protumačile kategorije korisnika programa.

U samom nazivu javnog poziva navode se šehidske porodice i porodice poginulih boraca, maloljetni demobilisani borci, demobilisani borci, ratni vojni invalidi i članovi njihovih porodica. Slična formulacija nalazi se i u nazivu Programa mjera za podsticaj zapošljavanja u Kantonu Sarajevo za 2026. godinu.

Međutim, u tekstu javnog poziva, u dijelu koji precizira ko ima pravo učešća, posebno se navode djeca i supružnici ratnih vojnih invalida, dok se kod demobilisanih boraca ne precizira na isti način status njihove djece. Upravo ta razlika u formulacijama očigledno je otvorila prostor za različita tumačenja.

Ako je namjera bila da se pravo ograniči samo na demobilisane borce, a ne i na članove njihovih porodica, zašto to nije jasno i nedvosmisleno navedeno u nazivu programa i javnom pozivu?

Ako je, pak, namjera bila obuhvatiti i njihovu djecu, zbog čega su prijave odbijene?

Posebno je neprihvatljivo da poslodavci i nezaposlene osobe mjesecima čekaju rezultate javnog poziva, a da se tek nakon toga suoče s različitim tumačenjima uvjeta koji su morali biti jasno definisani prije početka prijavljivanja.

Programom je predviđeno da Služba za zapošljavanje KS poslodavcima refundira 2.000 KM mjesečno za svaku novozaposlenu osobu sa visokom i višom stručnom spremom, odnosno 1.500 KM za osobe sa srednjom stručnom spremom, KV, NK i PK kvalifikacijama.

Refundacija se vrši tokom 12 mjeseci, što znači da subvencija po jednom zaposlenom može iznositi 24.000 KM, odnosno 18.000 KM, zavisno od stručne spreme.

S obzirom na to da se radi o javnom novcu i programu namijenjenom kategorijama stanovništva koje su posebno obuhvaćene boračkom zaštitom, nadležne institucije trebale bi javnosti objasniti zbog čega su prijave odbijene, ko je donio takvo tumačenje i zašto nejasnoće nisu otklonjene prije objave javnog poziva.

Jer, ako su poslodavci pogrešno razumjeli uslove, postavlja se pitanje ko je odgovoran za neprecizno formulisan javni poziv. A ako su institucije pogrešno tumačile vlastiti program, onda je pitanje odgovornosti još ozbiljnije.