{$galerijaFotografija}

Od ispaljene granate sa srpskog agresorskog položaja 3. septembra ratne 1992. godine, u Ulici Čekaluša kod broja 33 (nekadašnja Nemanjina), poginulo je pet građana, od kojih troje djece, a dvoje je teško ranjeno.

Obilježavanju su osim članova porodica žrtava i predstavnika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. godine, prisustvovali i učenici sarajevskih škola koji su zajedno s učiteljima i nastavnicima posjetili spomen-ploču kako bi saznali više o dešavanjima tokom opsade Sarajeva.

Predsjednik Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica istakao je da je vrlo važno da se obilježavaju masakri iz prošlosti.

- Ovo je jedan od oblika njegovanja kulture sjećanja zbog istine iz 1990-ih godina koju prenosimo na mlade naraštaje, za buduće generacije koje trebaju da znaju šta se to dešavalo 1990-ih godina, da ne budu u zabludi - rekao je Grabovica, dodajući da je ovo samo jedno od brojnih mjesta u Sarajevu gdje su počinjeni strašni zločini tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

- Neka od mjesta su posebno emotivna, baš kao i ovo. Ovdje su ubijena dva brata u jednom trenu. Ima mjesta gdje su cijele porodice ubijene, roditelja i djeca. Meni je ovo mjesto privatno posebno emotivno iz razloga što je ovdje ubijena Sanela Lukačević, kćerka Nadire Lukačević, koja je bila učiteljica mojoj Irmi. Moja Irma je ubijena 1993. godine - kazao je Grabovica.

Tog kobnog dana 1992. godine, zbog posjete američkog izaslanika u Sarajevu, bilo je zatišje, bez pucanja. Lijepo vrijeme je izmamilo djecu iz skloništa u dvorište zgrade. Prva granata ispaljena na ovo područje pala je u baštu obližnje džamije Čekaluša koja graniči sa dvorištem, samo dva metra od mjesta gdje su sjedila ubijena djeca: Mirza Hodžić (11) i njegov brat Adnan (12), te Vedran Štimac (12). Poginuli su i Sanela Lukačević (21) i Faruk Nišić (32), dok je dvoje djece teško ranjeno: Vedrana Lukačević (danas je 60 posto invalid) i Vanja Štimac (danas je 100 postotni invalid).