Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić kazala je da se od toga najveći broj njih nalazi u prostorijama Podrinje identifikacionog projekta u Tuzli, dok se veliki broj neidentifikovanih posmrtnih ostataka nalazi iu četiri mrtvačnice u okviru djelovanja Područnog ureda Istočno Sarajevo, odnosno u mrtvačnicama u Travniku, Visokom, Goraždu i Miljevićima.

U Identifikacionom centru Šejkovača, u Sanskom Mostu, nalazi se 340 neidentifikovanih posmrtnih ostataka.

Fazlić napominje da skoro polovica od ukupnog broja posmrtnih ostataka koji nisu identificirani, tačnije oko 1.600 posmrtnih ostataka, zapravo su slučajevi iz kojih jeste izoliran DNK profil, ali podudaranja sa uzorcima krvi porodica nestalih osoba svih ovih godina nije bilo.

- Vjerujemo da je ovaj broj posmrtnih ostataka iz kojih jeste izolirana DNK, ali koja za sve ove godine nije imala podudaranje, u određenoj mjeri rezultat i pogrešnih klasičnih identifikacija. Podsjećanja radi, do 2001. godine žrtve su identificirane klasičnom metodom, odnosno metodom prepoznavanja i to najčešće odjevnih i drugih predmeta, fizičke konstitucije, premortalnih povreda i slično - navela je Fazlić.  

Po njenim riječima, takva metoda zapravo nije u potpunosti pouzdana, te su načinjene greške na čijim ispravkama Institut za nestale osobe svakodnevno radi. Godišnje se ispravi i do 10 slučajeva u kojima je došlo zapravo do zamjene identiteta.

- Ovaj proces je izuzetno složen i bolan za porodice nestalih osoba, jer je potrebno objasniti nekome ko je prije 25 godina prepoznao svoje dijete, da je možda napravio grešku, te da se možda u tom grobu ili na mezaru nalaze posmrtni ostaci druge žrtve za kojom drugom porodica također neumorno traga i živi u agoniji. Upravo zbog toga, iznimno je važno da se radi u ovim slučajevima kako bi svi oni koji traže svoje najmilije došli do njihovih posmrtnih ostataka. Ispravljanje ovih grešaka je važan proces koji stoji ispred nas, ali i državama u regiji - izjavila je Fazlić.

Napominje kako je ključna uloga udruženja obitelji nestalih osoba, koja svoje članove koji su identificirali svoje članove obitelji klasičnom metodom mora animirati da daju krv kako bi se te identifikacije provjerile i otklonile greške.

Zbog toga, kako navodi, iz Instituta za nestale osobe apeluju na sve porodice nestalih osoba da daju krv, "kako bi izašli iz jednog začaranog kruga".

- Dakle, u BiH je u pitanju više od 8.300 porodica, isto toliko žrtava odnosno nestalih osoba, koje su identificirane klasičnom metodom - kazala je glasnogovornica INO BiH.

Po njenim riječima, kada su u pitanju ostale neidentificirane žrtve koje ne pripadaju ovoj skupini NN-ova, oni se ne mogu pripisati pogrešnim identifikacijama.

- Naime, u ovom broju od 3.000 ubrojani su i posmrtni ostaci žrtava koji su identificirani DNK metodom, te čekaju onu zvaničnu identifikaciju od strane obitelji. U mnogim slučajevima čekaju i identifikaciju radi reasocijacije, odnosno pridodavanja naknadno pronađenih skeletnih ostataka onima koji su ranije ukopani.

Neke od njih pak su identificirale porodice, ali svoju suglasnost za ukop žrtava još uvijek nisu dale - navodi Fazlić.

To je, dodaje ona, osobito slučaj u Podrinju identifikacijskim projektom gdje se nalaze posmrtni ostaci 930 žrtava proteklog rata za koje nije službeno potvrđen identitet. Posmrtni ostaci u 280 slučajeva odnose se na žrtve iz 1992. godine, dok se 650 posmrtnih ostataka odnosi na žrtve iz 1995. godine.

- Srebrenica je specifična po tome što u ovim slučajevima nije bilo pogrešnih identifikacija, jer su sve žrtve identificirane DNK metodom. Ipak, jedan broj žrtava sve ove godine nije bilo moguće identificirati. Naime, u odnosu na 92 ​​žrtve imamo izdvojen DNK profil, ali podudaranja sa uzorcima krvi obitelji nestalih osoba sve ove godine nije bilo. Imajući u vidu da su sve žrtve genocida identificirane DNK metodom, u ovim slučajevima nije bilo zamjene identiteta. To zapravo znači da ove žrtve nema tko da identifikuje, odnosno nema uzoraka krvi njihovih živih srodnika s kojima bi se izolirani DNK podudario - pojašnjava Fazlić. 

S druge strane, 58 žrtava obitelji nisu službeno identificirane iako je njihov identitet utvrđen DNK analizom. Naime, Fazlić kaže da je obiteljima izuzetno teško ukopati samo jednu ili dvije kosti člana porodice i zbog toga se mnoge porodice odlučuju čekati, pa i po deceniju ili dvije, u nadi da će se pronaći preostali dijelovi skeleta njihovih najmilijih.

- Apelujemo i na ove porodice da identificiraju svoje najmilije i ukopaju ih. Mi nastavljamo potragu i ukoliko se pronađu ostali dijelovi skeleta oni će biti pridodani onim ranije ukopanim. Naime, upravo takav proces identifikacije prolaze i posmrtni ostaci još 471 žrtve genocida u Srebrenici. Ove žrtve su zapravo ranije identificirane i ukopane, te se radi o posmrtnim ostacima koji su naknadno pronađeni i identificirani i koje je potrebno reasocirati - rekla je Fazlić.

Na kraju je navela primjer da su prije par godina imali slučaj zamjene identiteta žrtava s područja općine Ilijaš.

- Tada smo, radeći na projektu provjere identiteta žrtava identificiranih klasičnom metodom, ustanovili dvije pogrešne klasične identifikacije. Utvrđeno je da su zapravo njihovi posmrtni ostaci dugi niz godina, odnosno od 1996. godine, bili u mrtvačnici u Visokom dok su pod njihovim imenom u Šehidskom mezarju u Starom Ilijašu bile druge osobe. One su reekshumirane i utvrđen je i njihov pravi identitet. Da nije provedena provjera vjerojatno njihove porodice, zbog pogrešne identifikacije, ne bi nikada došli do posmrtnih ostataka svojih najmilijih - zaključila je Fazlić.