Na trideset drugu godišnjicu od napada na selo Jusiće kod Zvornika preživjeli koji će danas prvi put posjetiti mjesto zatočenja gdje su zlostavljani i ubijani mnogi mještani, navode da su razočarani sporošću pravosuđa i strahuju da će optuženi, koje nerijetko sreću, pobjeći u susjednu Srbiju.

Danas dok budu polagali cvijeće zatražit će i da se ovo mjesto obilježi kao lokacija stradanja nedužnih civila. U Memorijalnom centru kod Kalesije ekipa Detektora zatiče Hazima Mustafića koji je u vrijeme zločina u Jusićima imao 18 godina. Uspio je pobjeći u obližnju šumu odakle je gledao kako srpska vojska uništava selo i ubija mještane.

- Kada sam čuo granate imao sam punih osamnaest godina i dva mjeseca. Pitao sam oca šta da radim. On je rekao: "Ne znam, radi šta hoćeš, mi nismo nikom krivi". Ja sam pobjegao u obližnju šumu i gledao sam. Bio sam 36 sati u šumi. Gledao sam sve – kako su palili, ubijali, sve te zločince sam vidio koji su to radili - prisjeća se Mustafić i govori da mu se u maju naročito vraćaju te slike, iako su prošle 32 godine.

- Svaki mi je maj težak - dodaje.

Oca mu je, kako je saznao, ubio njegov školski drug.

- Taj dan moj je otac pobjegao u jednu kuću i sakrio se. Sutradan su ga uhvatili u toj kući ispod daske. Bio je sakriven. I njega su ubili pred mojom kućom. (…) Imao je 40 godina - priča dok pokazuje očev mezar.

- Upali su u selo Jusiće gdje su počeli kupiti sve redom. Odmah u prvi mah ubili su četiri čovjeka ondje kod moje kuće. (…) Četrdeset i osam ljudi toga je dana ubijeno. Dvije žene su zapaljene. Toga dana su 80 posto sela popalili. Maltretirali su sve, stoku odvodili, neku su zapalili, deset do petnaest ljudi su u selu ubili. Sve koje su uhvatili u selu, nijedan se čovjek nije vratio. Ubili su ih odmah taj dan, 27. maja u Malešiću, na Ždrijelu - dodaje Mustafić koji je jedan od prvih povratnika u Jusiće koji su nakon rata pripali Republici Srpskoj.

Husein Muratović, predsjednik Mjesne zajednice Jusići, prisjeća se 27. maja 1992. godine, kada je selo napadnuto i ubijeno više mještana. Na samom početku, priča, ubijene su dvije žene za čijim tijelima se i danas traga.

- Ubijena je Fata Islamović i Hata Muratović koja je bila bolesna. Ona je zapaljena. Pola tijela je bilo, pa je nestalo i to pola tijela. A ovdje, kada je bio taj sabirni centar na stanici, ovdje je bila Fata Islamović… Postoji šansa, prema izjavama nekim, da je ona tu i zapaljena - počinje razgovor Muratović.

I on se sjeća da je napad počeo granatiranjem u jutarnjim satima.

- Iz pravca Malešića, iz pravca Odžačine, Brdžana i Miloševića. Znači, Mjesna zajednica Jusići je bila stavljena u obruč - govori za Detektor.

Tog dana Bošnjaci su, kaže, istjerani iz svojih kuća, a na putu prema Odžačini strijeljana je porodica Smajlović. Tada su, prema riječima Muratovića, ubijeni Lutvo, Kemo, Ramo, Husein, Ibrahim i Haris Smajlović.

- Sabirni centar je bio ovdje na ovoj stanici. "Drina trans" autobusi su dolazili deset puta dnevno. Odavdje su ljude vodili pješke. I žene i djecu. Vođeni su u pravcu Malešića, prema školi i sali, u dva pravca – išli su pored groblja i još jedan put prijeki je bio - opisuje.

Među onima koji su odvedeni u Malešiće je i tada trinaestogodišnji Sadet Islamović, koga novinari zatiču pred porušenom porodičnom kućom. On se sjeća kako se sa ženama i djecom pokušao sakriti u podrum kuće koja je zapaljena, nakon čega su zarobljeni.

- Kada su nas protjerali, sve su nas odveli dolje u Malešiće u školu, svi smo išli u koloni. I žene, i muškarci, i djeca, svi. I poslije su nas autobusima razvozili. Ja sam ostao u zadnjoj turi i prevezli su nas u Memiće. Ne mogu tačno da se sjetim gdje u Memiće, tako da smo prešli u Kalesiju. Naša nas je vojska sačekala, dala nam da jedemo, smjestili nas u školu - prisjeća se Islamović, poljoprivrednik iz Jusića koji je o onome što je doživio svjedočio i pred Državnim sudom.

- U Malešićima su, prema riječima Muratovića, ubijene 33 osobe.

- Grupa od njih trideset i troje je odvojena u školi od porodica i odvedena u salu u Malešiće. Tamo je bio krizni štab gdje je komandant kriznog štaba u to vrijeme svime rukovodio. To same istrage sada govore i svjedočenja, da je to bio Pero Radić i sva ta ekipa kojoj se sudi. Poslije odvođenja, ljudi su prebačeni kamionom do mjesta Ždrijelo. Na raskršću Klisa – Kozluk – Jusići ima jedna krivina, mjesto se zove Ždrijelo - govori Muratović.

Prema njegovim saznanjima, ubijeni su pronađeni u transportnim vrećama na "Raminom grobu".

- To su hermetičke zatvorene vreće i u njima su ljudi odvučeni - kaže Muratović.

Pred Sudom BiH početkom 2021. počelo je suđenje Peri Radiću i ostalim bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske, optuženima za napad na Jusiće u maju 1992. godine, kada su izvršena ubistva više desetaka ljudi i prisilno preseljenje stanovništva bošnjačke nacionalnosti.

Najveći broj ubistava počinjen je 27. maja u Jusićima i okolini, a grupa od 30-ak muškaraca odvezena je iz škole u Malešićima, a neki su pješke sprovedeni i ubijeni. I dok još traju saslušanja svjedoka, Interpol je raspisao potjernicu za jednim od optuženih za silovanje u Jusićima.

Nepovjerenje u pravosuđe
Muratović kaže da se stanovnici Jusića, od kojih su mnogi svjedočili u ovom višegodišnjem predmetu, boje da će odgovorni pred izricanje presude pobjeći u Srbiju. Uz to, za preživjele i članove porodica žrtava dodatna je trauma sretanje optuženih.

Mustafić dodaje da je sudski postupak prespor, što ga dodatno uznemirava. Za one koji su dali iskaz u Sudu, nije bilo lako i jednostavno.

- Imao sam s njima problema prošle i pretprošle godine kada sam išao na suđenje gore u Sarajevo. Imam te traume, išao sam i doktoru i psihijatru. Pijem tablete. Jednostavno, teško. Teško sve to podnosim - govori Islamović i dodaje da optužene viđa u Kozluku kada ide platiti račune.

- Oni se sada odazivaju, ali to kada bude glavna presuda, oni će prije toga otići za Srbiju. Njima je Srbija pet minuta autom. Samo pređu most na Šepku i eto ih u Srbiji. Ili pređu Drinu. Pobjegao je i Dušan Spasojević i nikom ništa. Skoro su ga vidjeli u Malom Zvorniku i ne možeš mu ništa - ističe on, dodajući da su Jusićani razočarani što i na ovu godišnjicu još nijedna osoba nije osuđena za napad na njihovo selo.

Dok se u Malešićima danas budu prisjećali onih koji se odatle nisu vratili, mještani će zatražiti i da se obilježi ova lokacija zatočenja civila.