Postoji osnovana sumnja, navode u saopćenju, da je Prcić u periodu od početka marta do 15. novembra 2020. godine, kao predsjednik i osnivač AU BiH, prekoračio svoja službena ovlaštenja i preuzeo nadležnost Upravnog Odbora AUBiH (UO AUBiH), a koji je shodno odredbama Zakona o visokom obrazovanju TK i odredbama Pravila AU BiH isključivo ovlašten da utvrđuje iznos participacije, školarine i troškova studija u sva tri studijska ciklusa.

Tako je Prcić, iako Upravni odbor AUBiH nije donio odluku o povećanju troškova školarine i drugih troškova studija, i uprkos tome što participacija troškova akreditacije nije bila obuhvaćena ugovorima o studiranju, samovoljno povećao troškove školovanja studentima. On je 1. marta 2020. godine uputio e-mail svim studentima i zahtijevao da učestvuju u troškovima reakreditacije AU BiH kod američke institucije Vijeće za akreditaciju nezavisnih škola i fakulteta (ACICS), a kod koje je AU BiH već imala akreditaciju do kraja 2020. godine.

U e-mailu je od studenata tražio da izvrše uplatu naknade za troškove reakreditacije na račun AUBiH u iznosu od po 1.500 KM, i naveo da studenti koji ne žele tako da postupe neće dobiti diplomu koja je priznata u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), već samo diplomu priznatu u BiH, pa je studentima dostavio i fakturu na navedeni iznos na ime ovih troškova.

Nakon što su studenti generacije 2016.-2017. okončali studijske programe, naložio je da im se izrade diplome, te su ih dekani i rektor potpisali, a potom naložio jednoj zaposlenici da diplome i drugu dokumentaciju izmjesti iz AUBiH u njenu privatnu kuću,. Zaposlenici je naložio naložio i da diplome preda samo studentima koji su izvršili uplatu od po 1.500 KM na ime pomentuih troškova, pa su studentima dostavljeni aneksi ugovora da pomenuti iznos uplaćuju na ime troškova tehnologije odvijanja nastavnih procesa, a kako bi se prikrila stvarna svrha uplate novčanih sredstava.

Tako su najmanje 43 studenta uplatila traženi iznos (ukupno 64.500 KM) nakon čega su dobili diplomu, dok je u istom periodu od 32 studenta na isti način pokušao naplatiti identičan iznos, koji ovi studenti nisu uplatili, zbog čega nisu dobili diplomu o završenom prvom ciklusu studija, čime bi traženi iznos uplata bio još dodatnih 52.500 KM.

Nakon što su izvršene pomenute uplate, krajem oktobra 2020. godine uputio je dopis američkoj instituciji ACICS i naveo da odustaje od reakreditacije, a nakon ovog odustanka i dalje je nastavljena naplata od studenata koji su okončali studije, pri čemu je i dalje odbijana predaja diploma studentima koji nisu uplatitli pomenutu naknadu.

Na taj način je AUBiH pribavio imovinsku korist u iznosu od 64.500 KM, dok je za 43 studenta koji su uplatili iznos od po 1.500 KM nanio imovinsku štetu, te pokušao pribaviti imovinsku korist za AU BiH u iznosu od 52.500 KM.

U drugoj tački optužnice se Prcić tereti da je u istom periodu na isti način za AUBiH naplatio pomenuti iznos od jednog studenta iz Pakistana za troškove reakreditacije. U daljoj komunikaciji sa ocem studenta istog je nastavio dovoditi u zabludu da će sin dobiti diplomu, kao i da će sin nakon uplaćene školarine za postdiplomske studije nastaviti školovanje na AUBiH, te mu na e-mail dostavio fakturu na iznos veći od 8.000 eura iako je bio svjestan i znao da AUBiH neće organizovati nastavu za postdiplomske studije jer će kao osnivač odustati od reakreditacije AU BiH u SAD-u. Nakon što je otac uplatio traženi iznos u daljem periodu nije organizovana nastava ni na jednom studijskom programu, te Prcić nije obezbijedio da se studentu dodijeli diploma prvog ciklusa studija niti je izvršio povrat uplaćenih sredstava na ime školarine za postdiplomski studij, i tako oštetio studenta i njegovog oca za iznos od oko 18.000 KM, a u istom iznosu pribavio protivpravnu imovinsku korist AU BiH.

Uz optužnicu je sudu priloženo više od 1.800 različitih dokaznih materijala. Tokom istrage je saslušan veliki broj svjedoka, pribavljena je i analizirana obimna materijalna dokumentacija, obavljeno ekonomsko finansijsko vještačenje, te su pribavljeni brojni dokazi putem međunarodne pravne pomoći u Sjedinjenim Američkim Državama.

Također, tokom istrage je nadležni sud, na prijedlog Tužilaštva, proveo postupak sudskog obezbjeđenja dokaza. Radi se materijalnoj dokumentaciji koja je privremeno izuzeta iz AUBiH tokom obavljenih pretresa, između ostalog, i diplome studenata i druga materijalna dokumentacija potrebna za verifikaciju diploma, a kako bi se obezbijedila zakonitost dokaza koji se koriste u krivičnom postupku, a s druge strane kako bi se originalna dokumentacija vratila AU BiH i da na taj način studenti dalje mogu ostvarivati svoja prava vezana za studiranje i izdavanje diploma. Sudskim obezbijeđenjem dokaza Tužilaštvu je osigurano da se kopije koje su vjerne originalima dokumenata mogu koristiti u daljem toku krivičnog postupka kao dokazni materijal. Na ovom ročištu sud je donio rješenje da se dokumentacija i originalne diplome studenata, sa potpisima dekana i rektora, vraćaju AU BiH kako bi iste bile dodijeljenje osobama na koje glase.