Vaskršnju liturgiju u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru, koja još nije obnovljena, služio je starješina hrama Duško Kojić, uz susluženje đakona Miloša Janjića i prisustvo velikog broja vjernika. Zvona sa Saborne crkve zazvonila su u ponoć najavljujući najradosniji hrišćanski blagdan.

Ponoćne vaskršnje liturgije na području Mostara služene su i u Manastiru Žitomislić, kao i u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju kod Mostara, dok je jutrenje služeno u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Bijelom Polju.

Na svim vaskršnjim bogoslužjima pročitana je poslanica Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, a vjernicima su podijeljena vaskršnja jaja.

Svećenik Kojić naveo je da nas Vaskrs ne poziva samo na radost, već i na duboko preispitivanje.

- Jer nije najveća tragedija ovoga svijeta stradanje, nego izdaja. Nije najteže kada čovjek padne, nego kada okrene leđa onome ko mu je povjerio ljubav. Zato je važno da se zapitamo: da li se udaljavamo jedni od drugih, da li šutimo kada treba da budemo uz bližnjeg i da li lako odustajemo od čovjeka. Da ne bismo, neosjetno, postali oni koji se okreću, koji zaboravljaju i koji izdaju - poručio je Kojić.

Naglasio je kako Vaskrs poziva na suprotno — da ostanemo, da budemo uz čovjeka i da ne odustajemo jedni od drugih, "jer u svijetu u kojem se ljudi sve lakše razdvajaju, najveća hrabrost je ostati vjeran — čovjeku, istini i dobru".

- I zato, uprkos svemu što nas opterećuje, Vaskrs nam donosi najdublju sigurnost: da je život jači od svake tame, da radost ima posljednju riječ i da, ma koliko puta kroz historiju bilo raspeto, dobro uvijek na kraju uskrsne - istakao je