Vučić stalno govori o “bosanskim Srbima” i “hrvatskim Srbima” samo kad mu treba za politiku prema BiH i Hrvatskoj. Ali nikad ne govori o “kosovskim Srbima”, “srpskim Makedoncima” ili “crnogorskim Srbima” — iako postoje.Bosna i Hercegovina i Hrvatska su jedine države gdje Beograd ima realan politički interes U BiH preko RS i Dodika. U Hrvatskoj preko manjinskih organizacija i političkih predstavnika. Tu Beograd ima poluge utjecaja. Zato se stalno naglašava “srpski narod u regionu”, “jedinstvo Srba”, “nema bosanskih Srba, samo Srbi”. To je politički alat, ne etnička istina.Srbi u Makedoniji, Crnoj Gori, Sloveniji — ne spominju se jer Beograd nema utjecaj. Bosanski i hrvatski Srbi su ključni za narativ o “ugroženosti Srba”Zašto baš Bosna? Jer BiH je jedina država gdje se može: blokirati institucije, stvarati krize, širiti narativ o “ugroženosti Srba”, koristiti RS kao polugu pritiska na Zapad. Zato se stalno govori o “bosanskim Srbima”, a ne o “kosovskim Srbima”. Vučić ne govori o kosovskim, makedonskim ili crnogorskim Srbima jer tamo nema političku moć. Govori samo o bosanskim i hrvatskim Srbima jer preko njih vodi regionalnu politiku, pritiska BiH i Hrvatsku, i gradi narativ o “zaštitniku Srba”. To nije identitet — to je strategija.Vučić “ujedinjuje” Srbe samo tamo gdje ima interes. Kosovo šuti — Bosna mu služi.