Predstavnici žrtava i preživjelih najoštrije se protive zahtjevu odbrane za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića.

Pismo je upućeno predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santani, a potpisali su ga Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, Udruženje Žena Podrinja, Udruženje Majke Srebrenice i Udruženje Žene Srebrenice.

- Ovaj zahtjev nije ništa novo. Još od trenutka dovođenja Ratka Mladića pred međunarodni sud, odbrana sistematski pokušava ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente. Sudska vijeća i predsjednici suda takve su pokušaje već više puta razmatrali  i odbacili.

Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima. Međutim, sama činjenica da odbrana nudi alternativu  bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje jasno pokazuje da se ne radi o jedinoj nužnoj mjeri, već o pravnoj taktici. Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti - navodi se u pismu. 

Posebno je problematična tvrdnja da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se osigurava u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, ističe se.

- Riječ je o instituciji koja ima jasnu obavezu osigurati adekvatnu medicinsku skrb svim pritvorenicima  uz međunarodni nadzor i visoke standarde. Tvrdnja da takav sistem ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo predočeni - naglašava se.

Žrtve podsjećaju da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kazna doživotnog zatvora nije simbolična  ona predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice.

- Za preživjele, ovakvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti. Dok se govori o "dostojanstvu" osuđenog, ne smije se zaboraviti dostojanstvo žrtava koje traje cijeli život.

Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde. Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu:

– Potkopalo bi konačnost presuda, ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele,  narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu.

Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama. Za razliku od osuđene osobe, njima nije ponuđena nikakva "olakšica".

Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u doista izuzetnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje.

Dodaju da puštanje na slobodu u ovom trenutku poslalo bi opasnu poruku da čak i oni osuđeni za genocid mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest.

Zato žrtve jasno poručuju:

Pravda mora ostati dosljedna. Kazna mora biti izvršena.

Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja.