Nedavno curenje informacija sa zatvorenog radnog sastanka u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Hrvatske na kojem se raspravljalo o rezoluciji Domovinskog pokreta o položaju Hrvata u BiH, ukazalo je na duboki konceptualni nesklad između Zagreba i dijela hercegovačkih krugova. 

Posebno je bilo zanimljivo što su u javnost dospjele navodne informacije o tome da je Zvonimir Petešić, šef ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, zagovorao savez sa Bošnjacima. Takav je istup doživljen kapitulacijom i uzmicanjem od hrvatskih nacionalnih interesa. 

Čitava situacija sugerira postojanje dva pristupa. 

S jedne strane nalazi se pristup Zagreba, oličen kroz politički realizam, dok su na drugoj strani dijelovi hrvatske političke strukture unutar BiH koja paradigmom vječite ugroženosti zapravo održava vlastiti politički status quo.

Također ne treba izgubiti iz vida da je čitavu priču oko rezolucije pokrenuo Ivan Penava, čija je politička popularnost u ozbiljnom padu. Na to je u intervjuu za Nacional ukazao i Marijan Pavliček, gradonačelnik Vukovara i predsjednik Hrvatskih suverenista, osvrnuvši se na negativne radnje s kojima se Penava povezuje. Što je posebno bitno za prilike u Bosni i Hercegovini, Pavliček je istaknuo da je Penava pitanje trećeg entiteta pokrenuo tražeći izlaznu strategiju iz vladajuće koalicije. Zaoštravanjem odnosa, smatra Pavliček, Penava na sljedećim izborima pokušava osvojiti koji mandat više.

Cijelu priču o tome što se događalo iza zatvorenih vrata i što je stvarno izrečeno na sastanku, na kraju je morao razjasniti i sam Zvonimir Frka-Petešić.

Zvonimir Petešić je na sastanku iznio pragmatičnu stratešku procjenu. Budući da se Željko Komšić, predsjednik DF-a i aktuelni član Predsjedništva BiH, zbog ustavnih ograničenja ne može ponovo kandidovati, otvara se mogućnost izbora "autentičnog hrvatskog predstavnika", unutar postojećeg ustavnog okvira BiH. Prema njegovom tumačenju, zaoštravanje retorike i jednostrani zahtjevi u ovom trenutku samo provociraju i opravdano homogenizuju bošnjačko biračko tijelo, koje u tome vidi pokušaj vanjskog političkog pritiska. Agresivan pristup, dakle, ne donosi rješenje, već samo motiviše brojnije birače u Federaciji da kroz izlazak na izbore odgovore na takvu politiku, stava je Petešić.

U kontekstu ove hronologije, napadi na predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i Petešića otvaraju pitanje stvarnih motiva na hrvatskoj političkoj sceni. Izvori bliski tamošnjim vlastima ukazuju na to da se radi o dijelu hercegovačkih Hrvata koji su za ostvarivanje svojih partikularnih političkih ciljeva iskoristili Domovinski pokret i njihovu rezoluciju. Za ove krugove, stabilizacija političkih prilika i smirivanje tenzija zapravo znače gubitak monopola nad pričom o trajnoj ugroženosti.

S obzirom na sigurne pozicije u Domu naroda BiH, i na državnom i entitetskom nivou, ove grupacije imaju institucionalnu moć i mehanizme blokade unutar sistema BiH. Istovremeno, narativ o stalnim pritiscima iz Sarajeva služi im kao pogodan izgovor za ekonomske neuspjehe, masovni odlazak stanovništva i nedostatak stvarnih reformi. Kada bi se odnosi relaksirali, taj izgovor preko noći nestaje, a na red dolazi obaveza da se preuzme odgovornost za stvarni život i funkcionalnost institucija.

Zvanični Zagreb pod vodstvom Plenkovića zbog toga jasno povlači crtu. Zaštita ustavnih prava je legitimna, ali nikakve avanture s trećim entitetom, crtanjem novih granica ili dodatna teritorijalna fragmentacija BiH ne dolaze u obzir. Budući da Hrvati i Bošnjaci dijele zajednički prostor u Federaciji, jedini održivi strateški interes jeste izgradnja partnerskih odnosa, poštovanje suvereniteta BiH i obnavljanje međusobnog povjerenja. Uostalom, Vašingtonski i Dejtonski sporazum bili su plod geopolitičke racionalnosti i savezništva koje je jedino moglo donijeti mir i stabilnost državi.

- Za Hrvatsku i Hrvate dugoročno je od iznimne važnosti da odnosi između Hrvata i Bošnjaka budu što bolji. Upravo je hrvatsko-bošnjačko savezništvo omogućilo Vašingtonski sporazum, vojni preokret 1995. godine i Dejtonski mirovni sporazum. Ono je tada bilo presudno za opstanak Bosne i Hercegovine, a i danas predstavlja jedan od ključnih preduvjeta njezine stabilnosti i pune političke ravnopravnosti Hrvata. Hrvati u Bosni i Hercegovini gotovo u cijelosti žive u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje su Bošnjaci više od tri puta brojniji. Upravo zato hrvatski je interes graditi takve političke odnose u kojima će i bošnjačka politika imati jasan interes poštovati načelo da svaki konstitutivni narod sam bira svoje legitimne političke predstavnike - napisao je Petešić.