Prošla je 101 godina od smrti velikog mostarskog pjesnika Alekse Šantića.
Tim povodom je na njegovom grobu na pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru danas održan pomen na njega.
Predsjednica mostarske Prosvjete Sanja Bjelica Šagovnović istakla je kako je Šantić, između ostalog, bio najveći pjesnik kojeg je Mostar ikad imao.
- Bio je kozmopolit, rodoljub i nositelj i kulturne i nacionalne misli. Pripadao je čuvenom mostarskom književnom krugu, zajedno s Jovanom Dučićem, Svetozarom Ćorićem i nizom svojih suvremenika postavio je temelje kulture u Mostaru - rekla je Bjelica Šagovnović.
Dodala je kako su i danas ponosni na Šantića.
- Šantić je i danas prepoznatljiv simbol Mostara. Nadamo se da će zauzeti mjesto u svome gradu koje mu pripada - naglasila je Bjelica Šagovnović, podsjećajući da je prošle godine Šantiću vraćena njegova ulica.
Starješina Saborne crkve Duško Kojić je rekao da Šantić ima veliko značenje za Mostar i kulturu naroda koji žive u Bosni i Hercegovini i da je njegov značaj nemjerljiv.
- Ali je malo zastupljen i njegov lik i djelo po kojem je Mostar, uz Stari most i Sabornu crkvu, prepoznatljiv. Naime, mnogi dolaze u Mostar zbog velikog pjesnika koji je obilježio jednu epohu ovog grada - naglasio je Kojić.
Na današnji dan prije jednog vijeka, 2. februara 1924. godine, u Mostaru je preminuo Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika.
Sahranjen je na pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru. Umro je od tada neizlječive bolesti – tuberkoloze.
Kada se saznalo za njegovu smrt, rijeke ljudi slivale su se ka Ćorovića kući, gdje je Šantić kod sestre Perse proveo zadnje dane života. Dolazili su da bi se poklonili svom pjesniku i izjavili saučešće porodici.
Zbog pristizanja velikog broja ljudi Šantićev kovčeg je do sahrane bio prenesen u tadašnji Srpski dom (današnje Narodno pozorište Mostar).
Mostar je, zabilježili su hroničari tadašnjeg vremena, bio zavijen u crno.
- Na kućama vise crni barjaci, fasada Općinskog doma pretvorena je u jednu crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri obavijeni crnim krepom. U crno utonula varoš pruža dirljiv prizor ucvijeljene majke za izgubljenim sinom - zapisano je u knjizi Josipa Lešića "Roman o pjesniku", koja opisuje Mostar na dan sahrane Alekse Šantića.