Turska kafa predstavlja jedan od najprepoznatljivijih okusa Turske, poznata po specifičnoj aromi i tradicionalnom načinu pripreme. Ali u Turskoj, kafa je mnogo više od pića – ona je simbol gostoprimstva, zajedništva i prijateljstva.

Čvrsto ukorijenjena u turskoj kulturi, zajedničko uživanje u ovom aromatičnom piću predstavlja poseban trenutak, koji povezuje ljude i obogaćuje razgovor. Kako kaže poznata turska izreka: "Šoljica kafe popijena zajedno ostaje u srcu četrdeset godina." Zbog svog kulturnog značaja, UNESCO je 2013. godine uvrstio tursku kafu na listu nematerijalne kulturne baštine. Od tada se 5. decembar obilježava kao Svjetski dan turske kafe. U čast ovog posebnog dana,  istražimo bogatu prošlost ovog posebnog napitka.

Kafa je u Osmansko carstvo stigla preko Jemena i našla svoj put do palače sultana Sulejmana u Istanbulu. Kuhari u palači su razvili poseban način pripreme ovog napitka, koji će postati poznat kao turska kafa.

Prvo popularna među elitom, kafa se ubrzo proširila na istanbulske ulice. U 16. stoljeću počele su se otvarati javne kafane, gdje su se ljudi okupljali i družili uz kafu. Kako je Istanbul bio kosmopolitski i trgovački centar, kafa je s vremenom prešla granice grada. Trgovci su počeli izvoziti zrna kafe u daleke zemlje, dok su evropski diplomati i zvaničnici u svojim domovinama širili običaje ispijanja kafe.

Turska kafa zauzima posebno mjesto u turskoj kulturi već stoljećima. Ono što je čini jedinstvenom jeste činjenica da se način pripreme nije mijenjao kroz vrijeme. Za pripremu ukusne turske kafe potrebno je veoma fino mljeveno zrno. Kafa se kuha u džezvi, a poslužuje se u malim šoljicama.  Kada je u pitanju zaslađivanje, kafa se prilagođava ukusu – može biti potpuno nezaslađena, blago zaslađena ili veoma slatka.

Tradicionalno, turska kafa se služi uz čašu vode i lokum. Voda pomaže da se osvježi nepce, kako bi se okus kafe doživio u potpunosti. Turska kafa je toliko važna u turskoj kulturi da čak i riječ za doručak, "kahvaltı", doslovno znači "obrok prije kafe".

U Turskoj uvijek postoji razlog za šoljicu kafe. Ona se pije nakon svakog obroka kao digestiv, uz druženja s prijateljima ili tokom posjeta domaćinima. Tokom ovakvih neformalnih trenutaka, proricanje sudbine iz šoljice kafe predstavlja zabavnu tradiciju. Kada imaju vremena, Turci preokreću šoljicu i tumače oblike iz taloga kafe. Ovo je simpatičan običaj koji često zbližava prijatelje kroz kreativna tumačenja. Turska kafa je nezaobilazna i tokom posebnih prilika, poput vjerskih praznika ili zaruka.

Iako je klasična turska kafa dio svakodnevnice širom zemlje, svaka regija ima svoje specifične varijacije. Na primjer, u egejskoj regiji često se priprema kafa s mastikom, zahvaljujući bogatstvu mastikovih stabala. U Gaziantepu je popularna menengiç kafa, koja ne sadrži kofein i ima blago voćnu aromu.

Ova kafa se pravi od zrna drveta Pistacia terebinthus, karakterističnog za jugoistočnu Tursku. U gradovima poput Mardina i Şanlıurfe, preferira se mırra kafa – jedna od najjačih kafa na svijetu, koja se služi u malim šoljicama bez drški. Za ljubitelje laganijih kafa, tu je dibek kafa, mljevena tradicionalnim metodama na kamenu. Pored različitih okusa, turska kafa varira i po načinima pripreme, poput kuhanja na pijesku, žaru ili u pepelu.

Proslavite Svjetski dan turske kafe pripremom tradicionalne kafe s bogatom pjenom. Počnite tako što ćete koristiti svježe pržena zrna kafe, mljevena finije nego za filter kafu. U džezvi pomiješajte kafu, vodu i šećer po ukusu, te je polako zagrijavajte. Kada kafa proključa, na vrhu će se pojaviti pjena. Polako je sipajte u šoljicu kako bi pjena ostala netaknuta. Poslužite uz čašu vode, ili, još bolje, isplanirajte putovanje u Tursku kako biste ovaj neizostavni napitak doživjeli u njegovoj domovini.