Vikend je za mnoge prilika da konačno "naspavaju" sve ono što tokom radne sedmice nisu stigli. Alarm je ugašen, obaveze mogu pričekati, a plan je jednostavan - spavati duže.

Ipak, nerijetko se dogodi upravo suprotno. Oči se otvore u šest ili sedam sati ujutro, iako bismo mogli ostati u krevetu još nekoliko sati.

Umjesto da se nerviramo zbog toga što smo se probudili ranije nego što smo planirali, stručnjaci savjetuju da pokušamo razumjeti zašto se to događa.

Naš organizam ima svoj unutrašnji biološki sat koji utječe na to kada smo pospani, ali i kada se prirodno budimo. Ako tokom radne sedmice ustajemo u približno isto vrijeme, tijelo može nastaviti pratiti taj ritam i subotom i nedjeljom.

Zato nije neobično da se probudimo u vrijeme kada inače ustajemo zbog posla, čak i kada nemamo alarm.

Velika razlika između vremena ustajanja radnim danima i vikendom može dodatno poremetiti ritam spavanja. Umjesto da pokušavamo "vratiti" nekoliko sati sna odjednom, korisnije je održavati približno ujednačen raspored.

Prvo - ne treba odmah gledati na sat.

Ako smo se probudili, a i dalje osjećamo pospanost, možemo ostati u krevetu i pokušati se opustiti. Važno je ne pretvarati rano buđenje u borbu sa samim sobom.

Ako nakon nekog vremena više nismo pospani, bolje je ustati, otići u drugu prostoriju i raditi nešto mirno, uz prigušeno svjetlo. U krevet se možemo vratiti kada ponovo osjetimo pospanost.

Povremeno duže spavanje vikendom samo po sebi nije problem. Međutim, ako svake subote i nedjelje spavamo do podne, a radnim danima ustajemo rano, tijelu šaljemo različite signale.

To može otežati uspavljivanje u nedjelju navečer, pa u ponedjeljak ponovo ustajemo neispavani.

Zbog toga je bolje da razlika između vremena ustajanja radnim danima i vikendom ne bude prevelika.

Rano buđenje ne mora automatski značiti da nešto nije u redu. Ako se probudimo nakon dovoljno sna, osjećamo se odmorno i tokom dana normalno funkcionišemo, nema razloga da paničimo samo zato što nismo spavali dokasno.

Problem nastaje ako se rano buđenje ponavlja, traje duže vrijeme i prati ga umor, pospanost tokom dana, razdražljivost ili nemogućnost da ponovo zaspimo.

U tom slučaju vrijedi obratiti pažnju na navike spavanja, ali i razgovarati sa ljekarom ako problem potraje.

Ako se prirodno probudimo rano, možda je najbolje da ne pokušavamo na silu produžiti san samo zato što je vikend.

Umjesto toga, možemo polako započeti dan - bez telefona odmah nakon buđenja, uz lagan doručak, šetnju ili neku drugu mirnu aktivnost.

Jer cilj kvalitetnog sna nije da što duže ostanemo u krevetu, već da se probudimo odmorni i spremni za dan.