Očaravajući grad pezijskog šarma, prijestolnica Irana osnovana u 16. stoljeću, Teheran, danas predstavlja modernu metropolu koja spaja različite kulture i tradicije. Grad je dom mnogim etničkim i jezičkim grupama, ali dominira perzijska kultura i jezik, kao i šiitski ogranak islama. Ostaci impozantne velike perzijske kulture koja datira od otprilike 1500. godine prije nove ere, vidljivi su na svakom koraku, od arhitekture do umjetnosti i svakodnevnog života. 

Iako u Teheranu dnevno boravi i do 20 miliona ljudi što ga čini jednim od najprometnijih gradova na svijetu, gostoprimstvo je jedna od glavnih odlika Teherana.

Ulice su pune života, gužve i vreve, a Teheranci imaju miran i staložen karakter. Iako na ulicama dnevno bude i do osam miliona auta, bez poštivanja prava prvenstva, rijetko se može vidjeti iznerviran vozač.

Veliku pažnju pridaju zelenilu. Teheran je pun pomno uređenih parkova, koji su planski ostavljeni da uljepšaju grad kako bi pružili utočište od gradske vreve.

Veliki dio tih parkova vidljiv je iz Milad tornja visokog 435 metara koji pruža nevjerovatan pogled na veći dio nepreglednog grada. To je šesti najviši toranj i 24. najviša samostojeća građevina na svijetu. Izgrađen između 1997. i 2007. godine, toranj predstavlja simbol modernog Teherana, zamjenjujući Azadi toranj.

A taj toranj, poznat i kao Toranj slobode, jedan je od najprepoznatljivijih simbola Teherana. Izgrađen je 1971. godine kako bi obilježio 2.500 godina od osnivanja Perzijskog carstva. Toranj je visok 45 metara i potpuno je obložen bijelim mramorom. Prvobitno je bio poznat kao Shahyad toranj, što znači "Spomenik šahu", u čast posljednjeg iranskog šaha, Mohammada Reze Pahlavija. Nakon Iranske revolucije 1979. godine, toranj je preimenovan u Azadi, što znači "sloboda". Njegova arhitektura kombinira elemente tradicionalne iranske i islamske arhitekture, stvarajući jedinstvenu strukturu koja simbolizira bogatu kulturnu baštinu Irana.

Najstarija historijska građevina u Teheranu koja predstavlja ostatak perzijske kulture je Golestan palata. Izgrađena je u 16. stoljeću za vrijeme Safavidske dinastije, kasnije je obnovljena i proširena tokom vladavine Qajar dinastije.

Palata je poznata po raskošnoj arhitekturi koja kombinira tradicionalne perzijske umjetnosti i arhitekturu s evropskim utjecajima.

Golestan palata je kompleks koji se sastoji od nekoliko zgrada, vrtova i bazena. Najpoznatije zgrade unutar kompleksa uključuju Shams-ol-Emareh (Zgrada Sunca), koja je bila najviša zgrada u Teheranu u vrijeme svoje izgradnje, i Talar-e Aineh (Dvorana ogledala), poznata po svojim impresivnim ogledalima i dekoracijama.  

Danas je Golestan palata UNESCO-ov spomenik svjetske baštine i popularna turistička atrakcija koja privlači posjetioce iz cijelog svijeta.

Teheran je također kulturno središte Irana, s brojnim muzejima kao što su Muzej tepiha, Muzej nakita i Muzej savremene umjetnosti. Muzej tepiha nudi fascinantan uvid u tradicionalnu perzijsku umjetnost tkanja, dok Muzej nakita izlaže neke od najdragocjenijih blaga iranske historije.

O dobrim historijskim odnosima Irana i Bosne i Hercegovine govori i činjenica da u Teheranu postoji Ulica Bosne i Hercegovine, nazvana u znak prijateljstva i uvažavanja dviju zemalja, posebno nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova ulica se nalazi u prestižnom dijelu grada, poznatom po svojim zelenim površinama i modernoj arhitekturi.

Neobična činjenica je da u tom gradu postoji jedan od najvećih tržnih centara na svijetu Iran Mall, veoma modernog izdanja izgrađenog 2018. godine. Ako se u svakoj prodavnici provede po minut, treba više od sedam dana da se obiđe. Iran Mall također ima tradicionalni bazar inspiriran bazarima iz gradova kao što su Isfahan, Kashan i Shiraz, zatim Didar Garden sa staklenim krovom, fontanama i palmama, Mahan Garden - vrt koji se prostire na tri sprata, biblioteku Jondishapour, nazvanu po drevnom univerzitetu te automobilski salon i hotel sa 18 spratova i više od 300 soba.

Ali te iste godine, 2018., došlo je do drastičnog pada riala što je dovelo do toga da su mnogi građani postali milijarderi u lokalnoj valuti. Zbog sankcija, međunarodne kartice se ne mogu koristiti, ali Iran je uveo svoje kartice kako bi olakšao transakcije. Ovaj pad je rezultat kombinacije međunarodnih sankcija, političke nestabilnosti i inflacije.

Sankcije Iranu su uvedene u različitim periodima, ali značajne ekonomske sankcije su počele 2010. godine zbog iranskog nuklearnog programa. Sankcije su se pojačavale i mijenjale tokom godina, uključujući i one koje su SAD ponovo uvele 2018. godine nakon povlačenja iz nuklearnog sporazuma.

Iran je jedna od najvažnijih zemalja u svijetu kada je riječ o nafti, s četvrtim najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu, koje iznose oko 154 milijarde barela. Naftna industrija u Iranu ima dugu historiju koja datira od otkrića nafte 1908. godine u Masjed Soleiman-u. Danas Iran proizvodi otprilike 2,9 miliona barela nafte dnevno, a nafta čini značajan dio iranske ekonomije, generirajući veliki dio državnih prihoda i deviznih rezervi.

Unatoč sankcijama i političkim izazovima, Iran je uspio održati značajnu proizvodnju i izvoz nafte, s glavnim kupcima poput Kine, Sirije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Cijene goriva su među najnižima u svijetu. Na primjer, 160 litara dizela košta samo 1 euro, dok 32 litra benzina također koštaju 1 euro. Međutim, građani mogu kupiti samo 60 litara dnevno.

Nafta nije problem za njih, ali jesu automobili. Ulice Teherana su pune starijih bijelih automobila marke Peugeot i domaće marke Saipa. Automobil iz 2010. godine može koštati i do 20.000 eura.

Sankcije su posebno pogodile iransku ekonomiju, ograničavajući pristup globalnim tržištima i smanjujući strane investicije. Kao rezultat, rial je izgubio značajan dio svoje vrijednosti, što je dovelo do toga da su mnogi građani postali milijarderi u lokalnoj valuti, iako je njihova kupovna moć značajno smanjena.

Teheran je dom za veliki broj visokoobrazovnih institucija. U gradu se nalazi više od 50 univerziteta, fakulteta i istraživačkih instituta. Neki od najpoznatijih su Univerzitet u Teheranu, Šahid Behešti univerzitet i Islamski slobodni univerzitet.

Prema dostupnim podacima, oko 30 posto stanovnika Teherana ima visoko obrazovanje. To uključuje diplomce sa univerziteta, fakulteta i drugih visokoobrazovnih institucija. U Teheranu, procent visokoobrazovanih žena je značajan. Prema najnovijim podacima, otprilike 60 posto studenata na univerzitetima u Teheranu su žene. Ovaj procent je iznad globalnog prosjeka, gdje žene čine oko 41 posto visokoobrazovanih osoba.

Iako je u svijetu popularno mišljenje da se Iranke oblače konzervativno, u Teheranu se može primijetiti određena opuštenost u oblačenju, posebno među mlađim ženama. Iako su pravila o nošenju hidžaba i dalje na snazi, mnoge žene nose marame koje djelimično pokrivaju kosu ili šal oko vrata te biraju moderniju, šarenu odjeću koja je i dalje u skladu sa zakonom.

Stanovnici Teherana su izuzetno ljubazni i gostoljubivi. Unatoč sankcijama, Iran se polako otvara za turiste i postaje sve popularnija destinacija. Zemlja je sigurna za posjetioce, a bogata kultura i historija čine je neodoljivom destinacijom za istraživanje.

Iran je postigao značajan nivo ekonomske nezavisnosti i samodovoljnosti, uprkos dugogodišnjim međunarodnim sankcijama. Zahvaljujući bogatim prirodnim resursima, posebno nafti i plinu, Iran je uspio održati stabilnu proizvodnju i izvoz energenata, što čini ključni dio njegove ekonomije.

Osim toga, Iran je razvio domaću industriju koja uključuje proizvodnju hrane, automobila, avio-dijelova i drugih vitalnih proizvoda.

Kroz strategiju "otporne ekonomije", Iran je diversificirao svoje trgovinske partnere i uspostavio složene trgovinske odnose koji mu omogućavaju da zaobiđe sankcije i održi ekonomsku aktivnost.

Ova sposobnost prilagođavanja i inovacija pokazuje kako je Iran uspio opstati i napredovati unatoč izazovima, osiguravajući osnovne potrebe svojih građana i održavajući ekonomsku stabilnost.