Iako na prvi pogled djeluje da je razlika samo u boji, crveni i obični luk razlikuju se po ukusu, teksturi i načinu na koji se ponašaju tokom pripreme. Evo kada je najbolje koristiti jednu, a kada drugu vrstu.

Crveni luk prepoznatljiv je po ljubičastocrvenoj kori i bijelom mesu s crvenkastim prstenovima.

Njegova boja čini ga posebno privlačnim dodatkom jelima koja se poslužuju svježa, dok hrskava tekstura daje zanimljiv kontrast ostalim sastojcima.

Zbog toga je odličan izbor za salate, sendviče, burgere i salsu. Može se koristiti i za pripremu ukiseljenog luka, a njegova boja tokom kiseljenja može postati još izraženija.

Kada se jede sirov, crveni luk može imati prilično intenzivan, pomalo ljut okus. Ako vam je previše jak, postoji jednostavan trik koji može pomoći: narežite ga na tanke kriške i ostavite nekoliko minuta u hladnoj vodi. Zatim ga dobro ocijedite prije dodavanja u jelo.

Crveni luk može se koristiti i u kuhanim jelima, ali treba imati na umu da tokom termičke obrade gubi dio svoje karakteristične boje. Osim toga, može obojiti svijetle sosove i druga jela, što nije uvijek poželjno.

Obični luk, sa žućkastosmeđom ljuskom i svijetlim mesom, pravi je univerzalac u kuhinji. Njegov okus je izražen kada je sirov, ali tokom kuhanja postaje blaži i slađi, naročito ako se priprema polako, na umjerenoj temperaturi.

Zbog toga je posebno pogodan za supe, čorbe, variva, sosove i jela koja se dugo kuhaju. Odličan je i za dinstanje i karameliziranje, kada prirodni šećeri iz luka postepeno dolaze do izražaja i stvaraju bogatiji, zaokruženiji okus.

Za razliku od crvenog luka, obični luk uglavnom ne mijenja boju ostatka jela, pa je praktičniji izbor kada pripremate svijetle sosove ili želite da ostali sastojci zadrže svoj prirodni izgled.

Upravo zbog svoje svestranosti, obični luk dobar je izbor za svakodnevno kuhanje, čak i kada u receptu nije precizirano koju vrstu treba koristiti.