Tuširanje bi trebalo ostaviti osjećaj svježine, no kod mnogih nakon njega dolazi do suhe, zategnute i nadražene kože. Svrbež se može pojaviti odmah nakon izlaska iz kupaonice, ali i tek kada se koža potpuno osuši.

Najčešći uzrok nije nedovoljna higijena, već način tuširanja. Prevruća voda, dugo tuširanje i agresivna sredstva za čišćenje mogu oslabiti prirodnu zaštitnu barijeru kože i povećati gubitak vlage.

Površinu kože štiti sloj prirodnih masnoća koji pomaže zadržati vlagu i štiti je od nadraživanja. Dugotrajno tuširanje vrućom vodom postupno uklanja taj zaštitni sloj.

Koža nakon tuširanja može djelovati glatko i potpuno čisto, ali se ubrzo mogu pojaviti zatezanje, peckanje i potreba za češanjem. Što je koža prirodno suša ili osjetljivija, reakcija može biti izraženija.

Bolji izbor su mlaka voda i kraće tuširanje. Voda ne mora biti hladna, ali ne bi trebala biti toliko vruća da koža nakon tuširanja ostane izrazito crvena.

Proizvod koji obilno pjeni i snažno miriše ne mora biti najbolji izbor za svakodnevnu uporabu. Mirisi, pojedini konzervansi i snažniji sastojci za čišćenje kod osoba s osjetljivom kožom mogu dodatno isušiti i nadražiti kožu.

Ako se svrbež nakon tuširanja često ponavlja ili je izražen, uzrok ne mora biti samo suha koža. U tom slučaju vrijedi obratiti pažnju na druge simptome i, ako problem potraje, razgovarati s liječnikom ili dermatologom.

Kožu nakon tuširanja nije dobro snažno trljati peškirom. Nježnim tapkanjem može se ukloniti višak vode bez dodatnog nadraživanja osjetljive kože.

Važan je i materijal peškira. Grubo tkanje, kao i ostaci mirisnog omekšivača ili sredstva za pranje, mogu pogoršati tegobe kod osoba sklonih kožnim reakcijama.

Peškire treba redovno prati i potpuno osušiti. Vlažan peškir koji dugo stoji u kupatilu nije dobar izbor za osjetljivu ili već nadraženu kožu.

Hidratantni proizvod najbolje je nanijeti ubrzo nakon tuširanja, dok je koža još blago vlažna. Tako se dio vode zadržava u njenim površinskim slojevima, a osjećaj zatezanja može biti slabiji.

Lagani losioni brzo se upijaju, ali vrlo suhoj koži često više odgovaraju bogatije kreme ili balzami. Korisni mogu biti proizvodi s glicerinom, ceramidima, ureom u blažoj koncentraciji ili drugim sastojcima koji podržavaju zaštitnu barijeru kože.

Krema ne bi trebala izazivati jako peckanje. Ako se nakon nanošenja pojave izraženo crvenilo, svrbež ili osip, proizvod treba prestati koristiti.

Koži koja svrbi nakon tuširanja najčešće može pomoći nekoliko promjena. Tuširanje treba skratiti, temperaturu vode smanjiti, a agresivno sredstvo zamijeniti blažim proizvodom.

Nove mirisne proizvode nije dobro uvoditi nekoliko odjednom jer će tada biti teško utvrditi šta je izazvalo reakciju. Isto vrijedi za pilinge, kiseline i proizvode s velikim brojem aktivnih sastojaka.

Tokom hladnijih mjeseci suhoću mogu pogoršati grijanje, suh zrak i odjeća koja trlja kožu. Tada se krema može dodatno nanositi na područja koja se najbrže isušuju, poput potkoljenica, laktova i podlaktica.

Ako se tegobe nastave uprkos promjeni rutine, uzrok može biti ekcem, kontaktna alergija ili drugo stanje kože. Pregled treba zatražiti ako se pojave izražen osip, ranice, pucanje kože, oticanje, iscjedak ili bol.

Pažnju zahtijeva i intenzivan svrbež koji se širi cijelim tijelom, remeti san ili se pojavljuje bez vidljivih promjena na koži. Takve simptome ne treba mjesecima pokušavati ublažavati isključivo kozmetičkim proizvodima.

U većini slučajeva nelagoda nakon tuširanja smanjuje se kada se uvede nježnija rutina. Osjećaj potpuno odmašćene kože nije dokaz kvalitetnijeg pranja. Često je znak da je uklonjeno više prirodnih masnoća nego što je bilo potrebno.