Tekst je sa turskog prepjevala Amina Šiljak Jesenković, a sve je aranžirao i producirao Dino Šukalo u studiju Modra Rijeka.

Burhan Šaban hafiz je postao sa samo 13 godina, slijedeći želju rahmetli oca koji to, nažalost, nije dočekao.

U intervjuu za Faktor on govori o ramazanu, novoj ilahiji, saradnji sa Dinom Šukalom, životu na relaciji Sarajevo – Skopje – Istanbul...

Tradicionalno uz ramazan objavite jednu pjesmu kao poklon publici u ovom posebnom mjesecu. Ovaj put riječ je o ilahiji "Hej, dost". Kako ste zadovoljni prvim reakcijama?

U današnjem ubrzanom načinu života teško se posvetiti ovom poslu u potpunosti pored primarne profesije kojom se bavim, tako da bar u ramazanu uspijem pronaći vremena i mira da obnovim i osvježim tu vezu i emocije. Publika to uvijek lijepo prihvati, polako ali sigurno jer mi to sve radimo prirodno, bez nekog marketinga. Snimimo i pustimo da ilahija sama vremenom nađe put do srca i domova. Nikada nisam radio nešto radi pregleda ili slušanosti, već da našoj djeci ostavim kapitalna djela koja će trajati godinama.

Kako ste zadovoljni saradnjom sa Dinom Šukalom?

Dino ima posebno mjesto u mom životu jer smo se pored profesionalne strane povezali i u privatnom životu, tako da sam mu ja čak vjenčani kum. U svom poslu je najbolji i obogati svaku moju ideju svojim aranžmanom i iskrenim savjetom.

Nakon solističkog koncerta u Mostaru nastupit ćete na tradicionalnom bajramskom koncertu u Skenderiji. Kada publika u glavnom gradu BiH može očekivati Vaš solistički koncert?

Kad se poklope sve okolnosti potrebne za to, nadam se da će se i to ostvariti hairli.

Živite na relaciji Sarajevo – Skopje – Istanbul. Po čemu se razlikuje ramazan u ova tri grada?

Ovo pitanje je najvjerovatnije pitanje koje mi je dosada najviše postavljano, a odgovor je uvijek isti, Sarajevo, kojem se uvijek vraćam.

Koliko se ramazanski običaji razlikuju danas u odnosu na period Vašeg djetinjstva?

Danas se sve razlikuje od vremena kad sam ja bio dijete, tako da je prirodno da se i ramazani razlikuju. Ali to treba gledati sa pozitivne strane jer svako vrijeme ima svoju čar. Stariji ljudi često kažu da je u njihovo vrijeme bilo sve ljepše, ali to nije žal za prošlim vremenima, nego žal za nama kakvi smo tada bili. Normalno je kad smo mladi, puni snage, da nam je sve slađe i ljepše, tako da vjerujem da i danas djeca i omladina koja drže do vjere žive najljepše ramazane svog života, ali i da svaka dob nosi svoje blagodati.

Koji poklon za Bajram ćete pamtiti do kraja života?

Najviše se sjećam bajramskih odijela jer je to u mom djetinjstvu bila jedinstvena prilika da se obučemo u nove stvari od glave do pete, kada nam nije bilo dostupno ovoliko odjeće kao danas.

Ko je u Vašoj porodici zadužen za spremanje iftara?

Moja supruga to čini sa mnogo ljubavi i kreativnosti, kombinujući tradicionalna bosanska jela sa skopskim jelima koje je naučila praviti meni za ljubav i turskom kuhinjom gdje živimo posljednjih desetak godina. Ponekad se na trpezi znaju naći i neka egzotična jela, kako bi se obradovali mladi postači.

Šta je obavezno na Vašoj ramazanskoj trpezi?

Trudimo se da bježimo od pretjerivanja i da stavimo akcenat na suštinu posta, a poslije 14 sati bez hrane sve je slatko i dobrodošlo.