Decenijama su braća Pavlović (Stevica, Branko i Ljuba), porijeklom iz Vojvodine, važili za jedne od najboljih tamburaša u regionu i stajali su rame uz rame sa legendarnim Janikom Balašom.

- Trudio sam se da budem jedinstven, da stvaram svoj stil, da se razlikujem, jer ne vrijedi imitirati nikoga. Možemo mi imitirati Janiku, ali on je jedinstven. Umjetnost je samo za one koji je razumiju – kazao je u jednom od rijetkih intervjua Branko Pavlović.

Tri generacije Pavlovića na sceni

Braća Pavlović svirali su širom regiona, Evrope i svijeta. Ipak, kako je Branko često znao reći prijateljima i rodbini, Sarajevo je najbolji grad.

- Tamo je najbolja publika. Najbolji narod. Sarajevo je muzički grad koji je dao najveća muzička imena u Jugoslaviji. Tamo sam živio svoj san. Kada se uveče skupimo, to je bilo kao da ste u Zetri. Dok sam bio tamo, svirao sam sve moguće festivale i sve moguće festivale sam osvojio. Potom bismo odlazili u kafanu da uživamo i slavimo svirajući. Tada se uživalo. Dok sam živio u Sarajevu, svirao sam Titu i predsjednicima koje je dovodio, jedno sedam, osam puta, ne znam ni sam koliko tačno. E, to je bilo nešto. On dođe i traži cijeli orkestar, ili samo dio orkestra RTV Sarajeva da mu svira. A svirao sam tada i Richardu Burtonu i Ivi Andriću – rekao je svojevremeno Branko.

U karijeri je sarađivao sa najpoznatijim imenima na jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Safet Isović, Davorin Popović, Goran Bregović, Haris Džinović, Zdravko Čolić, Neda Ukraden, Hari Varešanović samo su neki od njih. Na nastupima je doživio hiljade anegdota, a jednom prilikom je pričao o anegdoti sa nobelovcem Ivom Andrićem.

- Pošto je prostorija u kojoj smo svirali bila mala, sve je bilo dosta skučeno kada su došli svi gosti. U toku svirke Ivo Andrić ustaje i slučajno ga udaram mojom tamburom, mada je on više naletio na nju. On se nasmije i ja mu dodam na to, da će možda poslije ovoga još i bolje pisati, ako je to uopšte moguće, na šta su se svi nasmijali, naročito Andrić – rekao je svojevremeno Pavlović.

Sarr e Roma

Branko je bio i jedan od osnivača grupe "Sarr e Roma". Također, bio je suprug Vide Pavlović koju je jedno vrijeme pratio na nastupima.

- Braća Pavlovići su bili najbolji tamburaši u BiH, a slobodno mogu reći da su parirali i Janiki Balašu. Zbog Branka je tambura postala traženija od harmonike u Sarajevu. Svirali su u najboljim mjestima u glavnom gradu BiH. Starije generacije još uvijek prepričavaju nastupe sa kraljicom romske muzike Vidom Pavlović. To je bio onaj pravi istinski merak i akšamluk po kojem je šeher poznat – kaže za Faktor Ibro Mangafić.

Branko Pavlović je nastupio i u "Carnegie Hallu", najpoznatijoj koncertnoj dvorani u New Yorku. Tamo je na sceni bio zajedno sa svojim sinom Željkom, koji je u Americi vlasnik poznate muzičke škole, i unukom Aleksandrom.

Prije odlaska u Ameriku Branko je više od pet godina redovno nastupao u restoranu Mala bašta, a jedan od njenih vlasnika je bio naš hitmejker Armin Šaković.

- U periodu između 2007. i 2012. godine on je svirao u Maloj bašti. Poslije toga je otišao u Ameriku, gdje mu živi sin. Uživao sam u svirkama puno dobrih tamburaša, ali niko nije mogao sa Brankom. On je imao dušu u ruci, koju niko neće imati. Jedinstven topli zvuk kao da nije u pitanju žičani instrument. Svaki ton mu se stapao. Prije odlaska u Ameriku okupili smo brojne sarajevske muzičare i svirali smo i pjevali do sedam ujutru. To je bilo nešto za sva vremena. Inače, život mi se nekoliko puta ukrstio sa Brankom. Upoznao sam ga davno kada sam kao momak prve pare zarađivao kao konobar u jednoj konobi. Branko je jedan od najvećih gospodina koje je muzika imala. Nikada nije bio na svirci, a da nije u čistom odijelu i kravati. Bio je stara škola, uvijek nasmijan i raspoložen. Bila mi je velika čast poznavati ga i imati za prijatelja – kazao je za Faktor Armin Šaković.