Glavobolje, zbunjenost i delirij, koje su neki od oboljelih od COVID-19 iskusili mogli bi biti rezultat direktnog prodora koronavirusa u mozak. Ovo su rezultati preliminarnog istraživanja koje pruža nekoliko grupa dokaza u prilog do sada uveliko nepotvrđenoj teoriji.

Prema istraživanju koje je vodio imunolog Akiko Iwasaki sa Univerziteta Yale virus je sposoban umnožavati se unutar mozga i njegova prisutnost oduzima kisik obližnjim moždanim ćelijama, no razmjere pojave još nisu jasne, prenosi nytimes.com.

Voditelj odjela za neurologiju University of California u San Franciscu, Andrew Josephson, pohvalio je tehnike koje su korištene u istraživanju i kaže da je "veoma važno utvrditi postoji li ili ne direktno virusno djelovanje u mozgu".

Virus može prodrijeti u moždano tkivo

Dodaje da želi biti oprezan s obzirom na to da istraživanje nije recenzirano, odnosno zaključke nisu preispitali drugi stručnjaci iz toga područja.

Stručnjaci smatraju da nije posve neočekivano da virus SARS-CoV-2, koji izaziva COVID-19, može prijeći iz krvi u moždano tkivo i savladati tu fizičku prepreku čiji je zadatak zaustaviti prodiranje stranih tvari u mozak.

To uspijeva primjera radi zika virusu što je dovelo do značajnih oštećenja mozga fetusa.

Ljekario su do sada vjerovali da su neurološki učinci koji su uočeni kod polovine oboljelih od COVID-19, rezultat pretjeranog odgovora imunološkog sistema, poznatog kao citokinska oluja, koja izaziva i upalu moždanog tkiva, a ne direktnog prodora virusa.

Iwasaki i njegov tim odlučili su pristupiti toj zagonetki na tri načina. Zarazili su mini-mozgove uzgojene u laboratorijskim uvjetima, miševe i analizirali su moždano tkivo osoba umrlih od COVID-19.

Proučavanjem laboratorijski uzgojenog moždanog tkiva tim je otkrio da je virus SARS-CoV-2 sposoban zaraziti ćelije živčanog sistema i potom iskoristiti same neurone kako bi se replicirao.

Zaražene ćelije izazvale su odumiranje okolnih ćelija tako što su im oduzele kisik potreban za život.

Jedan od glavnih argumenata protiv teorije o sposobnosti virusa da direktno prodre u mozak bio je da mozgu nedostaje dovoljan nivo proteina ACE2 na koju se koronavirus veže i koje ima u obilju u drugim organima poput pluća.

No, tim je otkrio da kod laboratorijski uzgojenog moždanog tkiva ima dovoljno bjelančevine ACE2 da se olakša prodor virusa i da je taj protein postojao i u moždanom tkivu umrlih pacijenata.

Lumbalnom punkcijom hospitaliziranih bolesnika oboljelih od COVID-19, koji su imali simptome delirija i kojima se iz kičmenog kanala uzima iglom uzorak cerebrospinalne tekućine, otkriveno je da postoje neutralizirajuća antitijela protiv virusa u toj tekućini što je bio dodatni dokaz koji je podržao njihovu teoriju.

Tim je genetski izmijenio dvije grupe miševa tako da je jedna imala receptore za ACE2 u plućima, a druga samo u mozgu.

Miševi čija su pluća bila zaražena imali su neke znakove oštećenja pluća, a oni čiji je mozak bio zaražen gubili su brzo na težini i uginuli što ukazuje na potencijalno veću smrtnost nakon ulaska virusa u mozak.

Rezultati se moraju potvrditi daljim studijama

Na kraju ispitali su mozak troje pacijenata koji su umrli od teškog oblika COVID-19 praćenog komplikacijama, te su otkrili dokaze pristunosti virusa kod svih u različitom stepenu.

U zaraženim područjima nije bilo znakova da su prožete ćelije imunološkog sistema poput T-ćelija koje pohrle na mjesta na kojima se pojave drugi virusi poput zika virusa ili herpes virusa kako bi ih uništili.

To sugerira da možda pretjerani odgovor imunološkog sistema, poznat kao citokinska oluja, koja je odgovorna za veliki dio oštećenja pluća kod oboljelih od COVID-19, nije glavni uzrok neuroloških simptoma kod tih bolesnika.

Jedna od hipoteza naučnika bila je da nos može predstavljati ulazni put virusa do mozga, no autori istraživanja navode da se to mora potvrditi studijama.

Dodali su kako je potrebno provesti više obdukcija kako bi se utvrdile razmjere moždanih oštećenja kod umrlih od COVID-19.