Modna scena Bosne i Hercegovine ima pojedince koji svojim kreacijama, osim domaće, oduševljavaju i svjetsku publiku. Među njima je i Marko Feher iz Banje Luke. Za kratko vrijeme postao je prepoznatljiv po kolekcijama koje koketiraju s avangardom i koje su uvijek društveno osviještene, a njegov talenat prepoznao je i Dino Merlin, koji mu je rado povjerio kreiranje njegovog vizuelnog identiteta.

U junu ove godine Feher je u Splitu, gdje je održana dodjela nagrada "My Global Fashion Awards", dobio priznanje "Najbolji regionalni dizajner", a u intervjuu za Faktor govorio je kako je ušao u svijet mode, ko su njegovi kupci, ali i koja je tema nove kolekcije koju će uskoro predstaviti u Sarajevu i regionu.

Kako se kod Vas dogodila ljubav prema modi i dizajniranju. Kada ste shvatili da je to životni poziv kojim ćete se baviti?

Često sam dobijao to pitanje, a i sam sam ga sebi postavljao, pa sam došao do zaključka da se ta ljubav nije dogodila, prosto je uvijek bila tu. Pokušavao sam često da dođem do odgovora šta je bio "okidač" da se zaljubim u modu, ali prosto mislim da sam se rodio sa tom ljubavlju. Iskreno, osvijestiti da je to životni poziv je bio nešto teži i dugotrajniji put. Odrastanjem u ovoj sredini naučiš da se sputavaš i suzdržavaš te da potišćeš svoje misli, ideje, planove. Zato je i ovaj moj put potiskivanja trajao. Nije bilo jednostavno osvijestiti da je takvo zanimanje uopće prihvatljivo za jednog momka iz malog mjesta, ipak je to bilo tinejdžersko vrijeme kada internet nije bio tako aktuelan i nije davao uvid u sve slobode i mogućnosti. Svakako ja sam eksperimentisao sa modom, svakog dana svog života, ali nisam bio svjestan da mi to možda može biti poziv. Poslije gimnazije sam odlučio da uzmem godinu slobode da se "saberem" te da zaista odlučim šta je ono čime se želim posvetiti u životu, te sam tako odlučio da se ipak odvažim na ovaj put, evo sada sam tu.

Iz Vaše kreativne radionice potekle su kolekcije "Kozara Ethno Fusion", "Virdžina", "Scars", "Jugoslavija", "Unwritten story", "Grandfather’s heritage", "Confession"... Šta je sljedeće, kojom temom ćete se baviti?

Upravo se bavim temom ZOI i kolekcija će imati predstavljanja u narednim danima. Opet se pozivam na naš identitet, za koji zaista mislim da su Zimske olimpijske igre '84 ostavile najbolji mogući utisak. Sarajevska olimpijada je jedna od najsvjetlijih tačaka svih Jugoslovena.

Svaka kolekcija je, kako ste kazali, potraga za identitetom i jednim dijelom, primijetit ću, njegovanje kulturne baštine naše domovine. Nije li to zapravo i smisao života - baviti se sobom i njegovati ono što su nam preci ostavili u nasljeđe? I Vaše kolekcije su pune života - puno je toplih, tamnih, svijetlih tonova, razigranih, definisanih i nedefinisanih, slobodnih krojeva... A uz to, širite i ljubav na tri jezika...

 

Hvala što ste to primijetili! Da negdje i ja to vidim kao jedini pravi put, baviti se sobom i njegovati ono dobro što smo "dobili" u naslijedstvo. Ja se ne ograničavam bojama ni krojevima, moja cijela suština je baviti se temom i dati odgovor na nju. Nekada je odgovor na temu u zemljanim tonovima, a nekada su to jarke boje. Ne mogu npr. ZOI predstaviti plavom bojom kada je simbol Olimpijade bila narandžasta boja. Negdje uprkos svemu tome, bitno je imati svoj pečat tj. estetiku koji održava prepoznatljivost, bez obzira na to da li je to crna ili pink boja da djeluje kao rad jednog autora, zapravo treba imati identitet, a to je svakako podsvjesno, ali postoji u svima nama. Ljubav je nešto što stvarno ima šansu da spasi svijet samo ako je dovoljno pružimo. Bojimo se voljeti i poštovati drugačije, trudimo se istaknuti razlike kako bismo nalazili opravdanja za mržnju, a puno više sličnosti imamo jedni sa drugima, mi smo ipak jedno.

Šta Vam je pomoglo da dospijete na svjetsku scenu. Koji je momenat presudio, šta je svijet oduševilo u Vašem modnom izražavanju?

Hvala za kompliment, ali svakako još ne bih sebe nazvao kao nekog ko je na svjetskoj sceni, to je dug, naporan i trnovit put, prepun hiljadama prepreka. Jesam zapažen i imao sam priliku biti objavljen u najpoznatijem svjetskom magazinu, britanski Vogue, upisati najbolji fakultet na svijetu "Central Saint Martins", prikazati radove na internacionalnim sedmicama mode, ali to je put koji je tek počeo, rekao bih.

Sarađujete sa trenutno, sigurno najvećom zvijezdom na Balkanu - Dinom Merlinom. Kako se uspiju shvatiti dva umjetnika, ima li tu kompromisa, popuštanja, ispunjavanja želja ili imate njegovo apsolutno povjerenje?

Dino je zasigurno najveći profesionalac sa kojim sam imao priliku surađivati i apsolutno je zadovoljstvo raditi sa jednim takvim umjetnikom. Dino i ja, obojica znamo i šta želimo i šta ne želimo, tako da u toj saradnji nema problema. Za mene je velika čast biti dio njegove priče i to što sam dao doprinos vizualnom identitetu njega samog, pa i njegovih ekranizacija pjesama, uistinu veliko zadovoljstvo i veliki kompliment imati povjerenje Dine i njegovog sjajnog tima!

Dino Merlin u kreacijama Marka Fehera

Koliko je teško biti umjetnik, odnosno modni dizajner u BiH, pa ako hoćete još lokalnije, konkretno u Banjoj Luci? Nose li Bosanci i Hercegovci Vašu odjeću ili ste uglavnom bazirani na strano tržište?

Kompleksno. Mi smo podneblje koje još ne prepoznaje modu kao ekonomiju, vidimo to samo kao nešto apstraktno, a pored toga nemamo ni dovoljno razvijenu estetiku, dosta smo jednolični i zatvoreni. Bolje vrijeme dolazi (nadam se), na stvaranju kritične mase se radi, to ne dođe preko noći, mi još nismo ni na "junior" nivou, ali polako, doći ćemo do toga. Svakako da su moji konzumenti Bosanci i Hercegovci, ali iskreno više oni koji su napustili zemlju, naravno da ih ima i u BiH, no ipak znatno veća brojka je ljudi iz inostranstva.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom i kada možemo očekivati veliku reviju? Gdje biste voljeli da se dogodi u BiH?

Što moj identitet i integritet nisu na prodaju, želim sebi da to tako i ostane. Uskoro ću imati reviju u Sarajevu što se BiH tiče, pa poslije toga i predstavljanje ZOI u zemljama regije. Za mene je svaka revija bitna jednako, a to zaista nije floskula, prosto svako predstavljanje u meni izaziva tremu, nervozu, odgovornost, ljubav i sve ostalo, makar bila 1 ili 1000 osoba u publici.

Izvor: Faktor