Prava kamilica (Matricaria recutita ili Chamomilla recutita) stoljećima se upotrebljavala kao ljekovita biljka, najčešće za liječenje probavnih smetnji.

Ona je i blagi sedativ te smiruje živčani sistem. Eterično ulje kamilice ima protuupalni učinak na sluznice pa tako udisanje para (inhaliranje) kamilice smiruje upalu sinusa i astmu. Godine 1979. njemački naučnici su otkrili da bisabol, sastojak kamilice, djeluje protuupalno, a 1983. godine francusko je istraživanje pokazalo antivirusni učinak kamilice kod dječije paralize i herpesa. Budući da ublažava grčeve, kamilica je prikladan lijek za bolove u želucu, bolne mjesečnice te žučne i crijevne kolike. Lako je podnose i dojenčad.

Također, smanjuje nadutost kod pojave stvaranja vjetrova. U vanjskoj upotrebi kreme i ulja od kamilice liječe upale kože i pospješuju ozdravljenje. Preporučuju se za liječenje ekcema, nadraženosti dječje kože od žuljanja pelena te ispucanih bradavica na dojkama. Kamilica olakšava stolicu, ali ne pretjerano, pa posredno pomaže u unutrašnjem iscjeljivanju hemoroida koji se s vanjske strane mogu mazati mašću od kamilice.

Kamilica potiče zacjeljivanje rana, sprečava djelovanje bakterijskih otrova i potiče metabolizam kože. Upotrebljava se i za ispiranje očiju te kao antiseptička vodica za ispiranje usta. Kamilica se često primjenjuje i u kozmetici. Pranje lica kamilicom odlično je za osjetljivu kožu, a ispiranje kose čajem od kamilice daje poseban sjaj plavoj kosi. Ulje od kamilice upotrebljavali su još u antici za utrljavanje pri neuralgijama i trganjima u udovima.

Stari Egipćani kamilicu su zbog njene sposobnosti skidanja temperature smatrali cvijećem boga Sunca. U starim knjigama o ljekovitom bilju piše da se uljem od kamilice uklanja umor udova, a oblozi od kamilice stavljeni na oboljeli mjehur ublažavaju bol. Kamilica kod nas raste na njivama i zapuštenim mjestima, kraj puteva i željezničkih pruga. Najviše je ima na žitnim poljima. Biljka se uzgaja od najstarijih vremena. Bez obzira na to raste li kao divlja ili je uzgojena, kamilica se bere kad je u punom cvatu, od kraja aprila preko cijelog ljeta. Kao i ostalo ljekovito bilje, treba se sušiti na mračnom mjestu, na temperaturama koje ne prelaze 45 stepeni.

Rimska kamilica (Chamaemelum nobile) u Zapadnoj Evropi, posebno u Francuskoj, Engleskoj i Belgiji, ima sličnu važnost kao što kod nas i u zemljama njemačkoga govornog područja ima prava kamilica. To što se u Zapadnoj Evropi pod nazivom "kamilica" podrazumijeva druga biljka često je vodilo do zabune. No djelovanja obje biljke su vrlo slična. U engleskoj i francuskoj literaturi pravu kamilicu nalazimo pod nazivom "njemačka kamilica".

Uprkos korisnim svojstvima kamilice, ni s ovom biljkom ne treba pretjerivati jer kod dugotrajne upotrebe prevelikih količina kamilice dolazi do nervoze i vrtoglavice.