Pravdić je rođen u Sarajevu 1949. godine. Muzičku karijeru počinje 1965. godine, a u septembru 1970. prešao je u Ambasadore i s njima prvi put ušao u studio. U to je vrijeme vokalni solista bio Zdravko Čolić, pa je Zdravkova ploča "Plačem za tvojim usnama" (1971) ujedno i Vladin diskografski debi.

U proljeće 1971. zamijenio je u Indeksima Ranka Rihtmana, kupivši od njega orgulje "Hammond T 202". Sam je napravio "Leslie" pojačalo. S manjim prekidima zbog obaveza prema fakultetu, svirao je s Indeksima sve do jeseni 1973. i snimio ukupno tri i po singla: "Sanjam" (1971), "I tvoje će proći" (1973), "Samo su ruže znale" (1974) i pjesme "Povratak Džeka Trbosjeka i ostalog zla" i "Ugasila je plamen" na singlu "Plima" (1972). Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u vojsku, Indeksi su morali "na čekanje", pa se Vladi ukazala prilika da za stalno pređe u grupu Jutro, koja se od 1. januara 1974. zove Bijelo dugme.

Sa Bijelim dugmetom je snimio dva albuma "Kad bi bio bijelo dugme" i "Šta bi dao da si na mom mjestu" prije odlaska u vojsku 1976. Njega je u Dugmetu zamijenio Laza Ristovski. Vlado se vratio u Bijelo dugme 1978. Od 1978. do 1987. je sa Dugmetom objavio pet albuma: "Bitanga i princeza", "Doživjeti stotu", "Uspavanka za Radmilu M.", "Kosovka djevojka" i "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo". Nakon turneje Dugmeta pod nazivom "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo", 1987. godine, Vlado se povukao i posvetio kompjuterima.